Najnovije u Vijesti

Međunarodni simpozij “Arhitekture totalitarnih režima” u Labinu, 3.3.17.

Grad Labin poziva sve zainteresirane na Međunarodni simpozij na temu urbanizma i arhitekture realizirane u razdoblju  nedemokratskih režima XX. stoljeća koji će se održati dana 3. ožujka 2017. u 10 sati u Gradskoj knjižnici Labin, a sve u tjednu kada Grad Labin tradicionalno obilježava Dane Labinske republike odnosno Dan rudara. Simpozij organiziraju Grad Labin, Međunarodna udruga ATRIUM i  Udruženje hrvatskih arhitekata.

Popratni sadržaj  međunarodnog simpozija su arhitektonske izložbe sa tri različite, ali ujedno i povezane tematike čije će se otvaranje održati 02. ožujka u 18,00 sati u Gradskoj knjižnici Labin i to: “Cesare Valle”, “ATRIUM and Restoration of Modern Architecture” i “Projekt KOVA”, te fotografska izložba Luca Massari, Sandro Lendnera i Aleksandra Đorđić.

program simpozija
prijavnica za simpozij s mogućnošću rezervacije smještaja

“Društveni angažman u arhitekturi 1930-ih”, predavanje Tamare Bjažić Klarin u Zagrebu

predavanje uz izložbu
“Problem umjetnosti kolektiva: slučaj Zemlja”

četvrtak, 16.2.2017. u 19 h
BAZA, B. Adžije 11, Zagreb

Zagrebačku arhitektonsku scenu početkom 1930-ih obilježavaju ideološki prijepori unutar na prvi pogled homogenog korpusa novoga građenja, između inženjera i epigona. Naime, dok prvi po uzoru na Weimarsku Republiku i Sovjetski Savez u novom građenju prepoznaju alat za rješavanje nagomilanih društvenih problema, drugi ga diskreditirajući napore „poštenih ljudi“ i dalje tretiraju kao novi arhitektonski stil ignorirajući u potpunosti njegove političke konotacije. U trenutku kada je gospodarska kriza u Jugoslaviji početkom 1930-ih dosegnula svoj vrhunac, grupa mladih arhitekata, okupljenih u Udruženju umjetnika Zemlja i Radnoj grupi Zagreb, spremno preuzima svoj dio društvene odgovornosti i ukazuje na najveći socijalni i urbanistički problem međuratnog Zagreba zanemarivan od državnih, ali i općinskih vlasti – radničke slumove, tj. nehumane stambene uvjete u kojima živi jedna četvrtina Zagrepčana.

Pročitaj ostatak…

DAZ: Arhitektonski natječaj za novu zgradu unutar kompleksa Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu – REZULTATI

Društvo arhitekata Zagreba za Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavljuje Raspis natječaja za izradu idejnog arhitektonskog rješenja NOVE ZGRADE UNUTAR KOMPLEKSA INSTITUTA RUĐER BOŠKOVIĆ u Zagrebu, Bijenička cesta 54.

Oglas natječaja
Opći uvjeti natječaja

Rezultati natječaja:

1. nagrada
Autori:
Dželalija, Nika
Martinis, Iva
Renić, Krešimir
Šeparović, Darko

Pročitaj ostatak…

Rezultati Natječaja za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja uređenja Trga maršala Tita i okolnih trgova u Rovinju

Grad Rovinj – Rovigno
i
Društvo arhitekata Istre – Societa’ architetti dell’Istria (DAI SAI)
OBJAVLJUJU REZULTATE

Za javni, opći, prvi stupanj složenosti, u jednom stupnju provedbe, anonimni, za realizaciju
NATJEČAJ ZA IZRADU IDEJNOG URBANISTIČKO-ARHITEKTONSKOG RJEŠENJA UREĐENJA TRGA MARŠALA TITA I OKOLNIH TRGOVA U ROVINJU

Evidencijski broj nabave: JN-N-1/16-UOPP
Registarski broj natječaja Hrvatske komore arhitekata:  32-16/RO-UA/NJN

RASPISIVAČ I INVESTITOR natječaja je Grad Rovinj-Rovigno, Trg Matteotti 2, 52210 Rovinj-Rovigno, OIB:  25677819890,  
Tel:  052 805 205,
e-mail: gradonacelnik@rovinj.hr
internetska adresa: www.rovinj.hr
Odgovorna osoba Raspisivača je:  Giovanni Sponza, gradonačelnik.

PROVODITELJ natječaja je DRUŠTVO ARHITEKATA ISTRE, SOCIETA’ ARCHITETTI DELL’ISTRIA  (DAI-SAI), Istarska 30, 52100 Pula, OIB: 18852569845
Tel:  098 331 351
e-mail: dai-sai@dai-sai.hr
internetska adresa: www.dai-sai.hr
Odgovorna osoba Provoditelja: Emil Jurcan, dipl.ing.arh.

Pročitaj ostatak…

In memoriam: Antonio Rubbi

Arhitekt u duši, kipar po vokaciji, publicist i istraživač po nervu Antonio Rubbi, je na svim ovim poljima ostavio vidljiva traga i dragocjena svjedočanstva koja će tek doći do izražaja kada se bude vrednovala svekolika, prije svega arhitektonska baština Istre, koju je godinama obrađivao i ukoričio u nekoliko knjiga

U svijetu arhitekata, ljudi koji strpljivo bdiju nad skicama zamišljenih ostvarenja, malo je onih koji uz sve to nađu vremena i potrebe još i slikati, kipariti, a da se ne govori o pisanju i publiciranju (istraživanju) onoga što su njihove kolege još za života ostvarile, pogotovo ako je riječ o živućim kolegama s kojima dnevno dijelite radove, natječaje ili sam posao. Antonio Rubbi bio je baš jedna takva iznimka, uz također nedavno preminulog Branka Ancelja; arhitekt u duši, kipar po vokaciji, publicist i istraživač po nervu a na svim je poljima ostavio vidljiva traga i dragocjena svjedočanstva koja će tek doći do izražaja kada se bude vrednovala svekolika, prije svega arhitektonska baština Istre, koju je godinama obrađivao i ukoričio u nekoliko knjiga. Već u tom ritmu nastajanja neke mlađe kolege su krenule njegovim tragom istraživanja, recimo recentne sakralne baštine u arhitekturi Istre.

Suradnik Glasa Istre

Sredinom ’90-ih kao urednik kulture na ovim stranicama, a znajući da je i ranije, još od 1982. povremeno pisao i istraživao neke pojave u arhitekturi Istre, nagovorio sam ga da to polje interesa proširi na sve ono što je okom vidljivo a javnosti nedovoljno poznato, a ta arhitektura zadivljuje mnoge koji Istru doživljavaju i kroz tu vizuru. Tako je nastala rubrika Svijet umjetnosti koju je Antonio obilato koristio i ispunjavao pišući o ostvarenjima i autorima koji su do tada bili nepoznati, možda i namjerno skrivani, pogotovo njihova značajna djela i ostvarenja u doba fašizma, što nije bilo do tada popularno ni spominjati, iako nikome nije palo napamet rušiti. Pisao je o zgradi pulske Pošte, Fine, Starom autobusnom kolodvoru, kupalištu Stoja, Raši, ili pak novim ostvarenjima u Potpićnu, Labinu, Poreču, stambenim četvrtima Pule. No, sve je nekako krenulo od prepoznatljivih ostataka arhitekta Paulette u Puli, koji je još bio živ i kojega nam je Rubbi osobno potom doveo i predstavo javnosti.

Sustavno i ustrajno pišući o Raši Gustava Pulitzera Finalija, ovaj neobičan istarski arhitektonski dragulj doveo je u žižu svekolike javnost. To je na kraju, a vidimo i danas aktualno, rezultiralo znanstvenim skupovima monografijom Berislava Valušeka “Raša – Arsia”, koju je uredio i u svojem Habitatu tiskao Antonio Rubbi. U skoro dvadesetak godina suradnje s Glasom Istre, Rubi je otisnuo tragove arhitekata čija su djela i danas vidljiva, u njima stanujemo, ispod ili kraj njih prolazimo, ponekada se pitamo čije su to interpolacije, svidio nam se hotel u kojemu se odmaramo, a kako je Istra svoj razvojni bum doživjela upravo u novo postmoderno vrijeme, ukazivanje na značaj jednog hotela Eden u Rovinju, Dijamanta u Poreču, pulske Pošte i neponovljivih dosega arhitekta Angiola Mazzonija, iz 1933.; interpolacija Ljubice Dugandžić, crkava Egidija Legovića, ili onih kolega Berislava Iskre, Branka Orbanića, Slavaka Batelića i Bruna Poropata, s kojima je 1990. osnovao Grupu 90 zalažući se za očuvanje arhitektonskog naslijeđa Istre, otvaralo je nove poglede na sve to.

Rovinjski urbanist

Antonio Rubbi je pulski đak a zagrebački student u klasi arhitekta Nevena Šegvića, te od početka rada rovinjski urbanist, u čijem se razdoblju najviše bavio zaštitom i revitalizacijom povijesne rovinjske jezgre, ali i istovremeno radeći i na izradi prostornih planova Općine i potom Grada Rovinja sve do 1992., nakon čega pokreće samostalnu projektantsku djelatnost i osniva arhitektonski atelje Habitat. No, i sam ostavlja traga u arhitektonskim ostvarenjima, kao što su kuća Pajković u Rovinjskom selu (1983.), te uređenje Gimnazije (1989.), obnova objekata na Obali A. Rismondo (1990.), sanacija zgrade u Ul. Cronache 2 (1991.) i obnova Gradske knjižnice (1997.) u Rovinju, a sve u čvrstom držanju naslijeđa i tradicije Istre.

Nisu ga slučajno neki autori koji su pisali o njegovim djelima, poput povjesničarke Ive Koerbler (U traganju za cjelovitom estetikom, 2005.) pišući o njegovim skulpturama, kao i Danijel Načinović (Antonio Rubbi i krošnje u šumoru prostora, također Habitat, 2001.), a posebno nakon tri izdanja Moderna i postmoderna arhitektura u Istri, 2000. (kada je priredio u MMC-u Luka retrospektivnu izložbu moderne i postmoderne arhitekture u Istri); 2002. i 2003. (najvećim dijelom proizašla iz tekstova u Glasu Istre), prozvali “Dobrim duhom istarske arhitekture”. Također je i autor dviju monografija, o arhitektima Berislavu Iskri i Eligiju Legoviću, a osim u Glasu Istre objavljivao je u časopisima Sinteza, Čovjek i prostor, Arhitektura, Nova Istra, Oris, Istarskoj enciklopediji…

Čežnja za visinama

No, baš kao i kuća i stambenih prostora, i preko skulptura ćemo se prisjećati Antonija Rubbija, prije svega onih u javnom prostoru Rovinja: “Sjedeći akt” (1982.), “Djevojčica s narom” (1985.), “Stablo” (1986.), “Ljekarnički pehar” (1987.) i “Galeb” (1988.), te spomenik antifašizmu u Rovinjskom selu i “Stablo” u Vinkuranu (1996). Uz to, izdavač je, kao i jedan od autora, u nekoliko tematskih grafičkih mapa: “Istarska intima” (1999.), “Istra, sklad prirodnog ambijenta” (2000.) i “8 rovinjskih umjetnika” (2002.).

U jednom svom zapisu iz 1996. napisao je: “Mislim da bih mogao čitav život prikazivati stabla”. Ta čežnja za visinama, za životom koji izvire i negdje se gubi u prostranstvu ostavila je traga u njegovim skulpturama, slikama i zdanjima. I ako bolje pogledate uočit ćete da su svi oni uvijek u maloj formi; skromni, lijepi, a veliki u želji da budu viđeni, primijećeni i zapamćeni. Baš takvog ćemo se prisjećati našeg kolege Antonija Rubbija.

Tekst novinara Mate Ćurića preuzet s portala Glasa Istre



Impressum

web stranicu pokreće WordPress, copyright DAI-SAI 2010.