Izvješće radionica ‘Djeca i arhitektura’: 28.01.2012. i 03.03.2012.
Ljudi su metrični, odnosno metar je iz našega tijela našao svoju mjeru. A onda smo, da li po metru ili po nekoj u nama upisanoj mjeri pronašli i pronalazimo dobar odnos svih stvari: koliko trebamo biti udaljeni da bismo nešto čuli, gdje nam je mjesto kada se želimo držati daleko od stvari, kako razmjestiti predmete oko nas da bismo im dali pravi značaj i sl.
Na radionici održanoj u OŠ Veli Vrh 28.01.2012. željeli smo provjeriti da li se kod nas taj metar nekako smjestio, pa da zajedno izgradimo jednu prostornu vježbu, svaka grupa oko svoje fokalne točke, tako da se one konačno mogu skladno povezati i ujediniti u ensemble , da bi netko iz našega uređaja nešto, ako kani, iščitao.
Kao materijal smo za vježbu koristili ljepenku, šareni papir, ljepljivu traku i kartonske tube. Nakon što smo izmjerili naša tijela i procijenili koliko glava stane u visinu, napravili smo plan čije su polazište bile tube razmještene na fiksne točke. Oko njih je svaka grupa djece lomovima u plohi ljepenke gradila svojevrsnu ovojnicu i potom ukrašavala (kako da ne) put do nje. Cilj je bio ispitati sve odnose koje možemo dobiti u prostoru vezano uz zadane točke, koliko im se možemo približiti, odmaknuti se od njih, obaviti ih, prijeći preko njih, ignorirati ih itd. Svaka je instalacija mogla otići u detalj koliko je htjela, a krajnja je namjera bila sve ih sagledati kao jedinstven organizam, povezanu cjelinu.
Bilo nas je iz svih škola, pa čak i vrtića, voditelji su za DiA bili Marta Bognar, Marina Giachin-Paoletich, Dino Krizmanić, Katja Regvat i Daniela Škandul; pomogle su nam likovne pedagoginje Margareta Juričić, Mirjana Konta i Nada Žunec , fotografirao Francesco Scarpa.
___
Sljedeća radionica održana je 03.03.2012. također na Velom Vrhu. Izabrali smo sveprisutan materijal, vrećice kojima je zasuto svako kućanstvo, prepeglali ih u novi, čvršći materijal i koristili da bismo pomoću njega objasnili plošnost, odnosno trodimenzionalnost i posredno tlocrt s njegovim funkcionalnim grupama, ma o kakvom se sadržaju unutar njega radilo.
Razvijali smo temu u dvije usporedne vježbe. U jednoj smo vježbi na izabranu osnovu plošno kolažirali kompoziciju likova koji predstavljaju odvojene funkcionalne cjeline, zatim smo ‘apstraktnu sliku’ prešli glačalom da povežemo, odnosno sravnimo sve prostorne zamisli. U drugoj smo vježbi od izrezanih ploha/gradivih elemenata sastavljali tijelo varijabilnih visina i po obliku, dizali plohu translatirajući je duž stupa u građevinu i konačno posložili dio naselja u npr – ugodno susjedstvo svih dobivenih ‘kućica’.
Radionicu su pripremile: Marta Bognar, Marina Giachin-Paoletich, Valentina Kaić, Katja Regvat i Daniela Škandul. Pomogle su nam: Mirjana Konta i Nada Žunec.
Fotografija: Francesco Scarpa
Dizajn poziva i plakata uvijek: Sara Perović
