Dodijeljene godišnje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekatadijeljene godišnje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata

Stručni savjet Udruženja hrvatskih arhitekata dodijelio je godišnje nagrade, a otvorena je i Izložba godišnjih ostvarenja koju možete pogledati sve do 4. siječnja 2013. u UHA-i, Trg bana Josipa Jelačića 3/1.

Dobitnici su akademik Branko Kincl za životno djelo, Marin Mikelić i Tomislav Vreš (mikelić vreš arhitekti) za  najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva, Idis Turato za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture, Vanja Ilić za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja te Vladimir Kulić i Maroje Mrduljaš za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture.

Iz obrazloženja Stručnog savjeta:

Nagrada „Viktor Kovačić“ za životno djelo kao najviše priznanje za cjelokupan životni opus u 2012. g. dodjeljuje se uvaženom hrvatskom arhitektu:

Akademiku Branku Kinclu

Obrazloženje

Životni put i opus arhitekta Branka Kincla (Zagreb, 1938.) predstavljaju jedinstvenu pojavnost na hrvatskoj arhitektonskoj sceni. Iz opusa, koji je nastao u razdoblju od gotovo pedeset godina, može se iščitati jedinstven raspon razina i područja arhitektonskog djelovanja: stručni, nastavni i znanstveno-istraživački rad, prostorno, urbanističko i detaljno planiranje, projektiranje i realizacija stambenih, poslovnih i javnih zgrada, zgrada za sport, gospodarskih pogona i zgrada, aerodroma, interijera, i dr. Njegova djela treba promatrati komparativno, u širem kontekstu, kako bi se uočila kompleksnost promišljanja arhitektonsko-urbanističkog stvaralaštva i osobnost u pristupu projektiranju.

Kao urbanist posebno se bavio oblikovanjem grada Zagreba, zaštitom spomeničke baštine i planiranjem prometa, te metodologijom i organizacijom rada Urbanističkog zavoda grada Zagreba, radeći, među ostalim, kao član autorskog tima na izradi GUP-a grada Zagreba (1970.), kao voditelj tima PUP-a centra grada Zagreba -Donji grad i Trnje (1973.) i dr.

Iz brojnih realiziranih projekata potrebno je izdvojiti stambene zgrade: Mlinarska 14, Zamenhoffova 24, Petrova 1, stambeno-poslovne zgrade Republike Austrije 5, 7 i 9, Trg V. Mačeka 7, višestambene zgrade na Klaki, zgrade u bloku Zvonimirova-Šubićeva-Tuškanova-Martićeva, zgrade za znanstvene novake na Borovju; zatim javne zgrade i zgrade za sport: Dom zdravlja Centar u Runjaninovoj (s D. Juračić), Teniski centar Tuškanac, „Centar Kaptol“, Nova Ves – Tkalčićeva (s „Plan d.d.“), djelomično izveden projekt Stadiona „Dinamo“ u Maksimiru (s N. Filipović); te gospodarske/poslovne zgrade: Komercijalno-distributivni centar TDR u Osijeku i Tvornica duhana Rovinj u Kanfanaru.

Jednako impresivan je i popis nerealiziranih projekata, studija i natječajnih radova, od kojih se ističu: projekt škole sa sportskom dvoranom u Novskoj (1987.), prostorna koncepcija Pomorsko-cestovnog tunela Savudrija – Grado (1996.), projekt Centra za edukaciju, radnu terapiju i rehabilitaciju gluhoslijepih osoba „Dodir“, Zagreb (2003.-2005.) te natječajni radovi za urbanističko – arhitektonska rješenja: „Ban centar“, Zagreb (2007.), „Arena Zagreb“, Zagreb (2007.), Gradski stadion na Kajzerici, Zagreb (2008.), most „Bundek“ (s J. Radić), Zagreb (2008.) te Centar Draga, Šibenik (2009.).

U Zavodu za arhitekturu, kao voditelj grupe bavi se metodologijom i organizacijom rada te razvojem primjene računala u urbanističkom i arhitektonskom projektiranju, provodi praksu projektiranja sa studentima viših godišta i mladim diplomiranim arhitektima.

U znanstveno-istraživačkom radu sudjeluje sa dvadesetak objavljenih stručnih radova, posvećen je temi stanovanja te temi upotrebe računala u arhitektonskom projektiranju, 2002. osniva sa doc. A. Delić novi izborni predmet „Virtualnost u stambenoj arhitekturi“.

Opus arhitekta Branka Kincla nudi mnoge značajne odgovore na pitanja kontekstualizma, uklapanja i morfologije, uz uvijek prisutnu dozu svježine i inovativnosti, suvereno upotrebljavajući novine koje su u arhitekturu unijele informatičke tehnologije. Riječ je o opsežnom opusu iz kojeg je teško izdvojiti jedno djelo kao „ono“ posebno, jedinstveno i ispred svih. Karakteristično obilježje njegova rada jest ozbiljan pristup urbanizmu kojem je posvetio rano razdoblje svoje karijere, što se može iščitati u većini radova kao dodatna kvaliteta i prepoznatljiv stav arhitekta koji razmišlja o prostoru, vodi računa o prošlosti, čvrsto je oslonjen u sadašnjosti (suvremenosti), a okrenut je budućnosti.

Godišnja nagrada „Viktor Kovačić“ za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2012. godinu dodjeljuje se arhitektima:

Marinu Mikeliću i Tomislavu Vrešu (mikelić vreš arhitekti)

Hotel Well, Terme Tuhelj

Sukladno osjetljivom gospodarskom trenutku ovogodišnje nagrađeno najuspješnije arhitektonsko ostvarenje zadire u domenu rekonstrukcije i nadogradnje. Opsežan program smještajnih jedinica visoke kategorije nadopunjenih zajedničkim sadržajima kongresnih dvorana, lobby-ja i garaže autori su izuzetno uspješno smjestili na zahtjevnu, strmu i relativno skučenu parcelu, snažno označenu zaštićenom okolnom izgradnjom (kurija Mihanović) ili prirodom (povijesni park).

Kvalitetnim projektantskim rješenjem oblikovana su tri paviljona, tri karakteristično oblikovana volumena, koja izranjanju iz zelenog krova javnog dijela hotela i svojom kompozicijom formiraju unutarnji amfiteatralni atrij koji daje novu dimenziju organizaciji događanja na otvorenom.

Kako samom urbanističkim postavom, tako i tlocrtnom dispozicijom hotelskih sadržaja, svim su korisnicima (gostima hotela, sudionicima kongresnih događanja, ali i posjetitelju koji je samo navratio) omogućene vizure na izniman krajobraz u kojem se hotel nalazi.

Iako je temeljni pristup ovom zahtjevnom zadatku određen prilagodbom lokaciji i okolnoj izgradnji, autori svojom arhitekturom jasno odjeljuju novo od starog, privatno od javnog, a suvremenim oblikovanjem, upotrebom materijala i tretiranjem završnih obloga donose značajan pomak na dugotrajno zapostavljenoj arhitektonskoj sceni Hrvatskog zagorja.

Godišnja nagrada „Drago Galić“ za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture u 2012. g. dodjeljuje se arhitektu:

Idisu Turatu

za realizaciju

Nest and Cave house, Volosko, Nova cesta

U autorskom opusu arhitekta Idisa Turata Nest&Cave kuća u Opatiji  predstavlja logičan iskorak kojim kolega nastavlja niz izuzetnih i nagrađivanih ostvarenja. Iako ovom prigodom fokusiran na bitno različite teme, zahtjeve, kontekst i mjerilo u odnosu na ranije ( u partnerstvu sa Sašom Randićem) nagrađivane projekte, Turato i ovdje donosi originalan, funkcionalan, inovativan i iznimno hrabar projektantski stav, uklopljen u snažnu ekspresivnu gestu kojom je ne samo promijenjena vanjska vizura Preluke, već i trajna percepcija obiteljske kuće na Liburniji.

Kvaliteta ove kuće nije samo u iznimnom i potpunom stručno dorečenom projektantskom rješenju, ona se ogleda i u iznimnom zadovoljstvu korisnika koji su otvoreno prihvatili inovativan no ujedno i vrlo funkcionalan koncept ove građevine. Ukupan projektantski ansambl te spoj dvaju snažno naglašenih oblikovnih i funkcionalnih arhitektonskih elemenata-ekstrovertiranog (‘Nest’, kao gnijezdo) dijela kuće s introvertiranim (‘Cave’, kao spilja) ostvaren je na iznimnoj funkcionalnoj, inženjerskoj (prije svega konstrukterskoj), ali i skulpturalnoj razini.

Turato novim projektom i dalje kontinuirano nastavlja svoju dosljednu (i s godinama nepromijenjenu) iskrenu misiju fokusiranog , predanog i potpunog arhitektonskog zanesenjaka i inovatora. Dobre arhitekture nema ne samo bez osobita znanja i talenta, nema je ni bez ljubavi i strasti prema struci, a što Nest&Cave house u Opatiji zorno dokazuje.

Godišnja nagrada „Bernardo Bernardi“ za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u 2012. g. dodjeljuje se arhitektici:

Vanja Ilić

za realizaciju

Donassy otvoreni atelier, Zagreb, Mesnička 8

Suzdržan i skromnih dimenzija, zahvat uređenja interijera u historicističkoj građevini u zoni između zagrebačkog Gornjeg i Donjeg grada, privukao je pozornost svojom jasnoćom i ekspresivnošću.

Transformacija postojećeg lokala u otvoreni atelier , privremeni izložbeno-prodajni prostor za izlaganje radova modne dizajnerice Branke Donassy , ostvarena je konceptom koji je povezao iskustva i procese projektiranja arhitekture i projektiranja odjeće i stvorio jedinstvenu cjelinu prostora i sadržaja koji ga ispunjava.

Unutar čvrste postojeće stukture prostor je oblikovan elastičnom opnom krojenom od rastezljive prozračne tkanine točkasto sidrene u strukturu zida i svoda građevine, a postavom fluo cijevi iza translucentne opne omogućeno je difuzno i ravnomjerno osvjetljenje. Nizanjem mekih, zaobljenih ploha proizašlih iz specifičnosti materijala i načina učvršćenja, nastala je neovisna struktura i dinamika forme stvarajući fluidan prostor jednostavne ljepote. Čvrsta ploha od crnog platna koja uokviruje ulaz kontrast je bijeloj mekoći unutrašnjosti te označava mjesto i gradi odnos prema postojećem urbanom potezu ulice.

Bez građevinskih zahvata, nezadiranjem u tkivo građevine a istovremeno slijeđenjem njegove forme ostvarena je suptilna i poetična preobrazba postojećeg prostora.

Odmjerenost i ozbiljnost u pristupu naoko uobičajenom zadataku dovode do začudnog rezultata koji kroz kreativan i promišljeni izbor materijala i načina izvedbe odgovara na praktična pitanja privremenog korištenja, cijene koštanja , umijeća i kontrole izvedbe.

Realizacija koja u trenutku u kojem nastaje nalazi svoje mjesto i u zanatskoj tradiciji uređenja interijera i u suvremenim propitivanjima medija arhitekture i dizajna, svjedoči o autorskom pristupu projektiranju kao istraživanju i otkrivanju novih mogućnosti arhitektonskog izraza.

Godišnja nagrada „Neven Šegvić” za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture u 2012. godini dodjeljuje se:

Vladimiru Kuliću i Maroju Mrduljašu

za knjigu Nedovršene modernizacije – između utopije i pragmatizma

(orig. Unfinished modernistation – between utopia and pragmatism)

Ova knjiga rezultat je dvogodišnjeg rada na projektu „Nedovršene modernizacije“ – projektu kojem je cilj bio istražiti dostignuća arhitekture i urbanizma na prostoru zemalja bivše Jugoslavije, u razdoblju od 1945. do 1991. godine. Knjiga obuhvaća niz studija slučaja (case study) kojima se, na odabranim primjerima, elaborira arhitektura i urbanizam u društveno-političkom kontekstu toga razdoblja, ali i sadašnje stanje i karakter. Riječ je o primjerima koji pokazuju većinu najvažnijih, mahom nedovršenih, procesa urbanizacije, a čija relevantnost je procijenjena na osnovu doprinosa oblikovanju javnog prostora.

Vremenski odmak od dvadesetak godina dovoljan je da se, iz današnjeg rakursa, pokuša objektivno sagledati i vrednovati to razdoblje – doba velikih projekata, kada su se arhitektura i urbanizam doživljavali kao javna, zajednička stvar, dio politike države. U tom kontekstu, rezultati istraživanja su od neizmjerne vrijednosti, njima se nedvosmisleno pokazuje da se urbanistička i arhitektonska ostvarenja na prostoru zemalja bivše Jugoslavije, sve do kraja 1980-ih, mogu smatrati ravnopravnim s onima na zapadu, a u nekim bi se slučajevima, mogla okarakterizirati i kao djela sa izraženijim vizionarskim karakterom.

Knjiga koja stoji pred nama nosi u sebi više slojeva, ona nas podsjeća na dijelom zaboravljene činjenice o arhitekturi i urbanizmu toga doba, uvodi nas u promišljanje o transformaciji pojma i ideje grada, no isto tako ona predstavlja i potencijalni putokaz novim istraživanjima, kojima će se, s dovoljnim vremenskim odmakom, konačno valorizirati naslijeđene vrijednosti toga razdoblja.