Zapisnik godišnje skupštine DAI-SAI 12. 02. 2010.

Dana 12. veljače 2010. održala se Godišnja skupština Društva arhitekata Istre – Societa architetti dell’ Istria

Nazočni: Nada Orbanić-Sapundžić, Pino Zidarić, Anton Percan, Marko Perčić, Helena Sterpin, Edna Strenja, Emil Jurcan, Danijela Perčić Tičić, Leonid Zuban, Emil Stijepčić, Maurizio Franolli, Eda Franolli, Saša Putinja, Karin Blažina, Jasminka Peharda-Doblanović, Eli Mišan, Sara Percan, Iva Debeljuh, Dino Krizmanić i Davor Matticchio.

Utvrđeno je da je od 140 članova Društva nazočno njih 20 te tako nije postignut kvorum potreban da se skupština održi. No, svi prisutni članovi prihvatili su prijedlog predsjednika Davora Matticchia te se skupština održala; svi prisutni članovi jednoglasno su prihvatili da će se odluke i dogovori postignuti na ovoj skupštini tretirati kao pravovaljani i prema njima će se Društvo ravnati u narednom razdoblju.

Skupština je započela u 18.oo sati.

Nakon pozdrava predsjednik Društva, Davor Matticchio, pročitao je dnevni red koji je jednoglasno prihvaćen.

Dnevni red:

  1. Izvješće o radu Društva i financijsko izvješće za 2009. godinu
  2. Prijem novih članova
  3. Razno

Izvješće o radu i aktivnostima Društva te financijsko izvješće za 2009. godinu jednoglasno je prihvaćeno. Zapisnik Izvješća dostavljen je u prilogu ovom zapisniku. Financijska sredstva Društva ponešto su smanjena iz nekoliko razloga. Od prošle godine regionalna udruženja arhitekata izuzeta su iz sistema javnih arhitektonskih natječaja; time je nestala prilično velika naknada koju su društva/udruženja arhitekata pri tom dobijala i kojom su, velikim dijelom, financirala vlastiti godišnji rad odnosno realizaciju programa. Istaknuta je potreba plaćanja godišnje članarine; naime, troškovi „hladnog pogona“ u koji spadaju samo troškovi tajništva, knjigovodstva i naknada za vođenje računa, godišnje iznose oko 42.000,00 kuna. Kada bi svi članovi plaćali članarinu to bi bilo dovoljno za pokrivanje troškova redovnog poslovanja pogotovo zato što novac dobiven iz proračunskih sredstava Grada Pule, Istarske županije i Ministarstva kulture RH treba namjenski utrošiti u realizaciju određenog programa. Tako je za 2010. na raspolaganju 15.000,00 kuna dobivenih od županije za Međunarodni kongres, 35.000,00 kuna od Grada Pule za realizaciju svih godišnjih programa. U protekle dvije godine učinjene su sve pripreme za tiskanje knjige Franca Ancelja „Sto godina pulskih vizura“ u što je ukupno utrošeno 42.000,00 kuna; nedostaje još 25.000,00 kuna odnosno 40.000,00 kuna za tisak 500 odnosno 1000 primjeraka knjige. Matticchio je naglasio da je članarinu za 2009. godinu platilo svega 56 od ukupno 140 članova društva i apelirao na sve članove da se godišnja članarina za 2009. plati. Predložio je da plaćanje članarine do 30. 04. 2010. bude uvjet ostanka u Društvu: svi koji ne plate članarinu za 2009. do tog datuma da budu automatski brisani iz članstva DAI-SAI, pogotovo zato što statut Društva predviđa takvu situaciju, a UHA članstvo DAI-SAI-a naplaćuje po broju članova, dakle za svih 140, a kako je već spomenuto, članarinu za 2009. platila je samo trećina članova.

Leonid Zuban otvorio je diskusiju o tom pitanju. Predlaže da se spusti iznos godišnje članarine, a nije za mjeru brisanja iz članstva. Smatra da jedno od rješenja može biti veći stupanj „otvorenosti“ društva prema svim svojim članovima kao što treba pokušati ljude privući da se osjete pozvani i pridonose radu i aktivnostima Društva. Rad Društva uglavnom se svodi na jednu godišnju izložbu u kojoj sudjeluju uvijek isti ljudi, a svakako mali broj njih obzirom na broj članova. Zuban smatra da treba povećati broj debata, razgovora, polemika, uopće susreta članova i razgovora „za okruglim stolom“. Podsjeća da su predavanja organizirana od strane Društva bila dobro posjećena i smatra da treba nastaviti s tom praksom kao i raditi na sustavnom njegovanju stručne diskusije. Naime, stalno se otvaraju novi prostori, investira se – grad se mijenja i nedopustivo je da se to čini bez prisustva struke, kao i da se struka nezainteresirano drži po strani kad je u pitanju prostor od javnog interesa.

Svi prisutni složili su se s prijedlogom da tajnica Društva mailom uputi opomene članovima koji nisu platili članarinu pa da se onda vidi kako će se i što dalje po tom pitanju.

Matticchio: Jedan od načina kako biti djelotvorni jest i primati nove članove u Društvo, a to može Skupština. Jednoglasnom odlukom svih prisutnih u Društvo su primljeni Zoran Štrumberger, Dragana Marinić, Saša Putinja, Sara Perović, Ivana Debeljuh, Senada Sejfo i Nenad Novković. A da bi bili operativni i uoće funkcionirali Društvu treba tajništvo, ured, knjigovodstvo i račun u banci što, podsjeća, Društvo godišnje dođe nešto više od 40.000,00 kuna godišnje i za to treba namaknuti sredstva od članarine.

Jurcan smatra da treba stimulirati rad Društva. Slaže se s Leonidom i poticanjem individualnog angažmana, ali smatra da u osnovi treba poraditi na boljem radu Društva te da je ono to koje treba potaknuti pojedince na sudjelovanje u radu Društva.

Matticchio je na to primijetio da ipak smatra da rad svakog Društva ovisi o agilnosti članova. Svi moraju funkcionirati da bi Društvo funkcioniralo, trebaju biti povezaniji. Društvo je imaginarna zajednica, sav posao obavljaju ljudi. Okosonica rada Društva jest Godišnja izložba – cilj je predstaviti sebe i svoj rad u tijeku godine. Koliko god to izgledalo malo u smislu godišnjih aktivnosti, na žalost ni na taj događaj se ne javlja ni približno dovoljan broj članova. Smatra da su godišnje izložbe potrebne jer prikazuju rad Društva kroz rad i angažman pojedinca, a katalog ostaje kao trag u vremenu i zapis učinjenog. Kroz izložbu i predavanja u sklopu Dana arhitekture pokušalo se postići zadovoljavajuć standard: skromna proračunska sredstva uglavnom su usmjerena na gostovanje predavača.

Zuban se slaže s Matticchiom, smatra da je Godišnja izložba potrebna i korisna kao mjesto i prilika za okupljanje članova. Predlaže da se svaka dva mjeseca organizira okrugli stol članova Društva i svih zainteresiranih, da se pokuša otvoriti diskusija na određenu temu unutar struke, da se možda dođe do kakvog rješenja na određeno pitanje, da se struka osjeti pozvana reagirati, dati mišljenje na određeno pitanje te da se u konačnici međusobno upoznaju i na regularnoj osnovi sastaju članovi Društva. Predlaže da mjesto sastanka bude MMC LUKA u Puli gdje se nalazi i ured Društva.

Matticchio je istaknuo da je prijedlog dobar i da treba inzistirati na njegovoj realizaciji. Za to ne trebaju ni financijska sredstva, potrebna je samo volja za sudjelovanjem i razgovorom. Što više volje, žara i interesa pokazuju članovi Društva u provođenju te ideje, to je izglednije da će se i okolina zainteresirati, a rad Društva postati javniji i transparentniji. Predložio je da se odmah krene na dogovor za prvi sastanak. Ako vremenom bude uočeno da interes prelazi struku, razgovori će postati „javniji“, odnosno teme i modalitet diskusija prilagođen ljudima izvan struke. Predlaže sastanke na mjesečnoj osnovi.

Perčić je primijetio da je Društvo već u nazivu „istarsko“ i da susreti mogu biti geografski rasprostranjeniji. Možda ako se zapitamo što se dešava u Poreču i diskutira se o kakvoj „porečkoj“ temi onda bi mjesto susreta mogao biti Poreč ili naravno bilo koji drugi grad u Istri.

Jurcan je mišljenja da je Godišnja izložba članova Društva prezentacija osobnog uspjeha. On predlaže da se sredstva potrebna za godišnju izložbu radije utroše za organizaciju predavanja, simpozija i sličnog i postavlja retoričko pitanje tko ne može odvojiti nekoliko sati na tjedan za Društvo.

Matticchio primjećuje kako neki imaju malo vremena u tijeku tjedna i napominje da smjene predsjednika Društva ukoliko prevladava mišljenje da se premalo angažira. Osnovno tijelo društva je predsjedništvo i ono se regularno i po potrebi sastajalo, ostali se nisu sastajali.

Jurcan se zadržao na temi angažmana. Napominje kako je Društvo zatvoreno za neke aktivnosti. U Puli se 2009. održao međunarodni kongres arhitekata, ali nitko iz Predsjedništva Društva nije bio nazočan te je, smatra, na taj način izostala formalna, strukovna, ali i ljudska podrška tom događaju. Podsjetio je da je prije nekoliko godina pozivao da se godišnja izložba održi u Tiskari kako bi se ujedno ukazalo na problematiku tog i drugih sličnih mjesta i objekata, ali to se nije dogodilo: prijedlog je odbijen. Istaknuo je da se Arhitektonski vodič Pule radi od 2006. godine. To je prijavljeno Društvu, ali nisu se našla sredstva za tisak. Tada je Pula mogla biti prvi grad u Hrvatskoj s takvim vodičem; u međuvremenu je Samobor objavio Arhitektonski vodič, ali Pula još uvijek može biti druga… Čudi se kako DAI-SAI u tome nije vidio bar vlastitu korist, ako ne širi društveni značaj.

Matticchio je replicirao opaskom da je svjestan da su sve kritike vjerojatno osobnog karaktera. Istina je da on osobno nije prisustvovao Međunarodnom arhitektonskom kongresu i to je njegovo legitimno pravo. O ostalima i njihovim razlozima ne bi diskutirao. Što se tiče osobnog projekta g. Jurcana, Arhitektonskog vodiča Pule, Društvo je odobrilo projekt i prijavilo na natječaje, ali potpora se nije dobila. Smatra da je Društvo napravilo sve što je trebalo, a da je izostao Jurcanov daljnji i veći angažman.

Strenja se uključila u raspravu pitanjem zašto Društvo u tom Vodiču nije vidjelo nešto važno i za struku samu te zašto Predsjedništvo nije jače podržalo nešto tako važno.

Matticchio je odgovorio da je prijedlog proslijeđen na natječaje no sredstva nisu bila odobrena i ne vidi na koji način Društvo snosi odgovornost što taj Vodič nije ugledao svjetlost dana.

Eda Franolli nadodala je da ima još ljudi i članova Društva koji su radili i angažirali se i doprinijeli radu društva, ali ne traže javno priznanje. Kad god je trebalo nešto ostvariti nisu čekali pomoć Društva nego su se i sami angažirali oko realizacije vlastitih projekata.

Matticchio je na temu vlastitog angažmana primijetio da su i Edna Strenja i Emil Jurcan dobili priliku za izložbom u Društvu i prije nego su postali članovi. Kaže da mu je sada žao zbog toga i da takvu praksu više neće ponavljati.

Jurcan je nastavio sa stavom da Društvo snosi odgovornost za nerealizaciju nekih projekata kao što je npr. ranije pomenuta izložba u Tiskari. Podsjetio je da je tada načeta diskusija o toj izložbi prekinuta na način da je predsjednik inzistirao na prekidu diskusije u 20.30.

Matticchio je izložio da je on osobno stopirao izložbu u Tiskari po konzultaciji s Predsjedništvom koje je po tom pitanju bilo jednoglasno, i to isključivo iz razloga sigurnosti; nije mogao ni želio preuzeti odgovornost u slučaju kakve nesreće, a prostor Tiskare je tada po njegovoj osobnoj i procjeni cijelog Predsjedništva, bio visoko rizičan prostor u smislu statike, sigurnosti instalacija i sličnog.

Potom je naglasio da bi prepirka ovdje trebala stati i vratio se na Zubanov prijedlog i konkretne dogovore o realizaciji susreta. Osobno smatra da bi se susreti trebali događati jednom mjesečno te da ne iziskuju prisutnost predsjednika, ali trebaju prisutnost članova.

Svi prisutni dogovorili su se da dan mjesečnog sastanka budu srijede u 19 sati po zimskom računanju vremena, odnosno 20 sati po ljetnom.

Zuban: Tema razgovora treba biti najavljena mailom.

Matticchio: Pitanje je kako iskoordinirati odabir teme.

Sterpin: Tu bi se trebalo malo angažirati na način da se putem maila pošalje anketa članovima. Prijedlozi tema i odaziv članstva biti će presudni za konačan odabir teme i određivanje mjesta razgovora.

Matticchio se ne slaže sa zadavanjem tema. Više je za diskusiju na slobodnu temu koja se iskristalizira tijekom susreta.

Sterpin se ne slaže s tim. Predlaže da se glasa.

Orbanić-Sapundžić također je mišljenja da se tema treba najaviti ranije. Ne vidi to kao nametanje već kao izazov za koji se je moguće i prethodno pripremiti. Iz iskustva zna da se bez strukture stvari vrlo brzo rasplinu.

Debeljuh smatra također da bi tema trebala biti najavljena mailom. Pita za mogućnost izrade bloga i smatra da je to izvrstan način uključivanja članova u proces odlučivanja i izbora teme, komunikacija je brza, a i same informacije brzo kolaju.

Jurcan također samtra da teme trebaju biti najavljene. Čak je za to da sama organizacija razgovora bude kompleksnija na način da u razgovor bude uključen moderator, gost komentator te stručnjak ili netko direktno uključen u određenu temu.

Matticchio primjećuje da treba filtrirati teme.

Perčić predlaže da bez puno komplikacija prva tema bude organizacija tijela koja će provoditi realizaciju razgovora i sastanaka.

Matticchio na to predlaže Zubana kao koordinatora obzirom da je to bio njegov prijedlog. Neka se prijedlozi teme šalju na tajništvo Društva odakle će biti proslijeđeni Zubanu koji odabire temu razgovora.

Krizmanić podsjeća da je zbog nedostatka sredstava web stranica Društva već godinama „u izradi“. Možda netko od članova Društva ima „know-how“ odnosno posjeduje znanje kako izraditi web stranicu pa bi bilo sjajno kada bi se to znanje moglo staviti na raspolaganje Društvu.

Sterpin je vratila diskusiju na financije. Smatra da Društvo ne može samo pasivno čekati, čak ni u sadašnjoj situaciji s natječajima; mišljenja je da bi trebalo biti proaktivno, trebalo bi oformiti jednu radnu skupinu, trebalo bi intenzivirati komunikaciju s gradovima. Prošle je godine Zagreb imao 9 natječaja, Kutina čak 3, a Pula nijedan. Posljednji natječaj u Puli bio je loš, pod pokroviteljstvom Društva, a uopće nije bio u skladu sa tekstom pravilnika o natječajima.

Matticchio je podsjetio da u tom natječaju Društvo niti je bilo pokrovitelj niti je sudjelovalo. Tim više, smatra Sterpin, se Društvo mora aktivirati. Ukoliko se dogode propusti Društvo treba urgirati i upozoriti struku na učinjeni prospust.

Matticchio je obrazložio da taj put Društvo nije stopiralo natječaj zbog političkeopcije.

Sterpin inzistira na tome da Društvo mora biti proaktivno, pogotovo jer je u pitanju POS, a pogotovo mora biti aktivno po pitanju natječaja.

Matticchio: Problem često jest taj da se na natječaj gleda kao na nešto što otežava ili usporava proces. Pula je specifična i po tome što je čest slučaj da se u realizaciji zaobilaze odluke natječaja.

Sterpin je i na to nadodala da baš stoga i u takvim slučajevima Društvo mora biti proaktivno i ukazivati na propuste.

Jurcan je napomenuo da postoje određene lokacije u Puli i Istri koje su od posebnog značaja, te da bi Društvo trebalo reagirati i tvorcima GUP-a naglasiti koje su to lokacije i urgirati da se za te lokacije propiše obavezno raspisivanje arhitektonskog natječaja.

Matticchio je naglasio da je uvriježeno mišljenje i stav prema natječajima kao prema obavezi, a ne gleda se na njih kao na garanciju i osiguravatelja kvalitete.

Jurcan smatra da je već tu Društvo pogriješilo što nije stvorilo mišljenje koje zastupa obavezu uključivanja struke u natječaj, odnosno uvažavanje riječi struke.

Matticchio: U startu to izgleda kao namet, ako se poštuju propisi cjenik može dostići iznos od oko 500.000,00 kuna.

Zuban primjećuje da su to veliki iznosi kratkoročno, ali dugoročno svako uvažavanje struke predstavlja siguran ulog u budućnost – arhitektonsko nasljeđe ostavlja trajan trag.

Paris: Možda bi trebalo smanjiti cijenu pa na taj način biti uključen u proces i tako postići cilj.

Matticchio ističe da svako spuštanje cijena devalvira struku. Čak je bilo i takvih pokušaja, ali nisu se pokazali kao rješenje, dapače stvorili su niz novih. Teško je objasniti ljudima što sve mjesec dana rada na natječaju podrazumijeva i da je to težak rad s punim vremenom kojeg treba vrednovati. Donekle se slaže s Parisom ali isto tako smatra da je to opasno zbog dugoročnih implikacije koje takav potez povlači sa sobom. Predlaže da to bude tema prvog sastanka – tema natječaja. A to je specifično za Pulu, Poreč i Rovinj.

Sterpin: Nužno je uvijek reagirati da se natječaji trebaju poštivati, a ako je netko pozvan to učiniti onda su to arhitekti. U strategiji razvoja grada – da li postoji predstavnik Društva ili uopće arhitektonske struke? Ne treba čekati da nas se poziva, javimo se sami, stavimo se na raspolaganje, inzistirajmo da nas se uključi.

Jurcan: Tema za raspravu mogla bi biti i uvjetovanje Gradu Puli da se poštuju natječaji i odluke natječaja. U Poreču i Rovinju stvari idu donekle lakše jer je tamo to pitanje gradske vlasti. Pita kakav je odnos Društva s Gradom.

Matticchio odgovara da osim plaćanja nema komunikacije.

Zidarić: Treba dignuti teme razgovora na razinu Istre. Teško je ljudima koji rade u gradskoj upravi ugoditi svima. Društvo treba imati “saveznike” unutar gradske uprave. Možda bi bilo dobro vlastito znanje “pokloniti” gradu u kojem se živi kako bi od toga imala dugoročne koristi i šira zajednica. Može i Društvo raspisati natječaj na koji će se javiti određen broj ljudi. Na razgovor o temi natječaja treba pozvati pročelnike iz istarskih gradova.

Jurcan nije za besplatne natječaje. Više je za to da se organiziraju radionice. Na taj način lokalna zajednica može dobiti niz rješenja, a maksimum troškova koje pokriva su smještaj i hrana za studente. Obavijestio je prisutne da grupa studenata iz Madrida dolazi s profesoricom i borave u Puli od 28. 02. do 02. 03. Kako donose radove idejnih rješenja Muzila voljeli bi ih negdje predstaviti izložbom. Treba im prostor, prijedlog je da to bude MMC LUKA.

Zidarić pita da li je Grad obaviješten da oni dolaze? Jer ako se radi nešto za grad i na temu grada, gradska uprava trebala bi biti obavještena o tome.

Jurcan: Najprije treba odabrati lokaciju za izložbu pa ćemo onda obavijestiti Grad o namjerama.

Matticchio: Obavijest je stigla u pravo vrijeme. S MMC-om se može dogovoriti prostor za izložbu.

Zidarić i dalje napominje da organizacija takvog događanja treba biti transparentna. Smatra neumjesnim ne obavijestiti službeno Grad Pulu o tom događaju i smatra da se na taj način isključuje Grad Pula kao vlasnik prostora te napominje da je obavijest Gradu o tome etičko, moralno i stručno pitanje. (napušta skupštinu)

Jurcan: Obavješteni su.

Matticchio: Zaključimo polako ovu skupštinu, dogovor je da su odluke donesene na ovoj skupštini pravovaljane i da ćemo po njima djelovati u narednom razdoblju.

Jednoglasno prihvaćeno od svih prisutnih.

Matticchio: Datum prvog sastanka – razgovora je u srijedu, 24. 02. 2010. u 19 sati u MMC-u LUKA. Tema će biti natječaji – zašto i kako.

Perčić Tičić: Kako motivirati starije članove da sudjeluju u radu Društva? Neophodni su.

Krizmanić pak pita na koji način bar članove Predsjedništva Društva umoliti za sudjelovanje u radu Društva, njegovim aktivnostima i prisustvovanju skupštini.

Matticchio: Ako se opetovano ne odazivaju i ne sudjeluju, treba ih smjeniti.

Konačan prijedlog kojim je okončana skupština bio je da se zapisnik ove skupštine proslijedi svim članovima na mail kako bi bili upoznati s odlukama i daljnjim aktivnostima Društva u koje se mole uključiti.


Skupština je završila u 20.oo sati.

Zapisnik sastavila Gordana Trajković,

tajnica DAI-SAI


Ovjerovitelji zapisnika:

Dino Krizmanić

Leonid Zuban


Vjerodostojnost potvrdio:

Davor Matticchio

Predsjednik DAI-SAI

U Puli, 12. 03. 2010.