Projekt Čiji je ovo grad?: Metode revitalizacije javnog prostora

U Zadru je 19. i 20.6.2018. održan drugi susret partnera projekta „Čiji je ovo grad?“ u sklopu urbanog zadarskog festivala KvartArt koji potiče novo promišljanje sadržaja zapuštenih javnih gradskih prostora te promovira urbanu kulturu.

U organizaciji domaćina, Društva arhitekata Zadra, i nositelja projekta, Društva arhitekata Varaždina, na susretu su se okupili predstavnici partnerskih društava arhitekta iz Pule, Šibenika i Karlovca, gostujući predavači i ostali zainteresirani sudionici.

Prvi dan bavio se temom „privremenog korištenja“ kao metodom revitalizacije javnih prostora. Osnovni koraci u privremenom korištenju javnog prostora su osvješćivanje javnosti, definiranje ponude i potražnje, stavljanje teme na gradski dnevni red, osmišljavanje alata i standariziranje procedure. Nakon izlaganja partnera o njihovim iskustvima u pet hrvatskih gradova, uvidjelo se da su prvi korak privremenog korištenja većinom usvojili svi. Naime, često su osmišljeni jednostavni, bazični projekti privremenog korištenja koji zahtijevaju minimalne intervencije i ulaganja – kulturna, sportska i druga događanja kojima se potiče interes javnosti i privremeno oživljava prostor.

20180619_113424

Karlovački primjeri pokazali su da komercijalno orijentirano privremeno korištenje okuplja veliki broj korisnika i prostor intenzivno zaživi kroz kratki period, ali nema dugoročnih promjena u korištenju. Mnoge karlovačke inicijative za revitalizaciju napuštenih prostora javile su se kroz civilno društvo i potekle od udruga.

Šibenik je prepun ostataka industrije i vojarni, pa su upravo na tim prostorima najživlji primjeri privremenog korištenja. Istaknut je uobičajeni problem nedefiniranog vlasništva koji sputava integralnu revitalizaciju.

Društveni centar „Karlo Rojc“ u Puli rijetki je hrvatski primjer kada je privremeno korištenje formalizirano. Nakon što su napuštenu vojarnu devedesetih počele skvotirati udruge, grad Pula je ugovorima regulirao korištenje tog prostora i omogućio trajnu prenamjenu u društveni centar. Na pulskom primjeru istaknuto je da je korištenje jedno od sredstava planiranja prostora, čemu obavezno prethodi mapiranje. Međutim, sve ove tehnike djelovanja su besmislene bez uporišta u strateškim dokumentima i podrške uprave.

Dobra suradnja civilnog društva i uprave ostvarena je u Zadru prilikom organizacije i provedbe urbanog festivala KvartArt kojeg je predstavio Šime Erlić, pročelnik Upravnog odjela za EU fondove. KvartArt se drugu godinu zaredom održava u prostoru bivše vojarne Stjepan Radić. Iako se zgrade koriste, javni prostor između zgrada je neodržavan, oštećen i opasan. Organizatore je zanimalo „što je ono što građani osjećaju da ovaj prostor želi biti?“. U suradnji s arhitektima, prošle godine su definirane male intervencije kroz radionicu „Gradionica“, od kojih su dva projekta, Žutinel i Zeleniše ove godine realizirana. Iako su intervencije male, njima se zadaje put kuda taj kvart želi ići.

Varaždinski primjer integriranog akcijskog plana za revitalizaciju bivše vojarne u Optujskoj ulici izrađen je u sklopu projekta MAPS, Urbact III. U njegovoj je izradi metodologija privremenog korištenja odigrala važnu ulogu kako bi se prostor postepeno stavljao u funkciju i oblikovao u skladu s potrebama budućih korisnika.

Zaključno, Marko Ercegović iz „Udruge gradova“ je na temelju svog iskustva sa hrvatskim gradovima utvrdio da implementacija inovativnih metoda u proces planiranja javnih prostora zahtijeva strpljenje i vrijeme, ali da su pomaci mogući.

cof

U drugom dijelu dana održana je radionica uz pomoć metode „Opera“ kroz koju se obradilo pitanje „Kako poboljšati javne prostore u hrvtskim gradovima? Predložite akcije.“

Nakon obilaska javnih prostora Zadra, sudionici projekta “Čiji je ovo grad?” su se u večernjim satima okupili na domjenku na krovu stambenog nebodera čime se na licu mjesta ukazalo na mogućnost privremenog korištenja prostora koji ima potencijala za revitalizaciju.

Drugi dan susreta bavio se temom malih intervencija i umjetnosti u javnom prostoru. Davorka Perić je predstavila svoje bogato iskustvo na temu s aspekta humanistice. Tako je opisala povijest prve nespomeničke skuplture „Prizemljeno sunce“ Ivana Kožarića koje je motiviralo brojna okupljanja i izražavanje stavova, odnosno formiralo mjesto okupljanja u javnom prostoru i osnovu za razne manifeste. Umjetničke intervencije u javnom prostoru često potiču reakcije javnosti i stvaranje šireg javnog mišljenja, na primjer splitski „Crveni peristil“ i „Crni peristil“. Jedna od najvažnijih karika u stvaranju vrijednih javnih prostora je edukacija, posebno mladih i djece, pa su tako opisane brojne inicijative na tu temu. Prezentirana su nastojanja „Akupunkture grada“ u intervencijama u javnom prostoru te opisani grafiti koji nastaju kao prirodna reakcija na određene društvene situacije. Kreiranjem javnih prostora stvara se identitet zajednice, a trenutno se javni prostori u Hrvatskoj stvaraju bez definirane zakonske regulative.

dav

Petra Sapun Kurtin pristupa istraživanju gradova iz društveno humanističkog aspekta te za razliku od praktičnih primjera od kojih polaze arhitekti u svojim istraživanja kreće od apstraktnog. Tema izlaganja bila je kritičko iščitavanje grada u narativima, na primjeru New Orleansa i Zadra koji su primjeri gradova koji posjeduju mitski status u globalnom imaginariju. Posebno je istaknuta percepcija gradova kroz narative, odnosno priče, s kojima se stanovnici s lakoćom poistovjećuju, ali ih isto tako prenose drugima.

Na kraju drugog dana predstavljeni su rezultati ovogodišnje radionice Gradionica provedene u organizaciji Društva arhitekata Zadra. Radionica je na interdisciplinaran i integralan način pokušala pronaći rješenje za oživljavanje napuštenih javnih prostora stambenog naselja Bili Brig. Tako je osim prostornih intervencija osmišljen i program aktivnosti koje bi se mogle odvijati u naselju tijekom godine.

Maja Kireta i  Emilija Vlahek

dav_Kultura