Dani arhitekture u Istri 2022: izložba M. G. Grasso Cannizzo / Galerija DAI – SAI, 21.10. u 19 sati
Dani arhitekture u Istri 2022 nastavljaju se u petak, 21. listopada 2022. u 19 sati u Galeriji DAI – SAI, otvorenjem izložbe radova talijanske arhitektice Marie Giuseppine Grasso Cannizzo, uz online predavanje autorice na talijanskom jeziku.
Na izložbi je prikazan dio širokog opusa Marie Giuseppine Grasso Cannizzo koncentriran pretežito na arhitektonske realizacije. Svojim načinom rada Grasso Cannizzo hrabro prkosi svijetu brzih, površnih i efektnih rješenja. Njen rad je rad majstora, zasnovan na pomnom promišljanju, intelektualnom radu, dubokom poznavanju konteksta u kojem djeluje te poznavanju materijala i tehnologije. Projektiranje je intelektualni proces koji zahtijeva vrijeme i promišlja stvarnost da bi je izmijenio.
Nakon diplome do 1980. godine bavi se pedagoškim radom te uz profesora Franca Minissia predaje restauraciju na Sveučilištu La Sapienza u Rimu. 1980. godine seli se u Torino gdje surađuje s Fiat Engineering na projektu rekonstrukcije povijesnih jezgri u talijanskoj regiji Basilicata. Od 1986. živi i radi na Siciliji. 2005. i 2012. godine nagrađena je s RIBA Awards/EU. 2012. godine Milanski trijenale dodjeljuje joj nagradu za životno djelo Medaglia d’Oro alla Carriera. 2008. godine uz još četiri arhitekta pozvana je na natječaj za postav Talijanskog paviljona na XI. Bijenalu arhitekture u Veneciji. 2016. žiri XV. Bijenala arhitekture u Veneciji dodjeljuje joj posebno priznanje za instalaciju Onore Perduto (Izgubljeni ponos) s kojom nastupa na izložbi Reporting from the front Alejandra Aravene. 2018. sudjeluje u izložbi Freespace umjetničkih direktorica Yvonne Farrell i Shelley McNamara na XVI. Bijenalu arhitekture u Veneciji. 2019. dodijeljena joj je počasna titula inženjera građevine na Sveučilištu u Cataniji. 2021. nagrađena je nacionalnom nagradom za životno djelo INARCH, te postaje članicom Nacionalne akademije svetog Luke. Iste godine nagrađena je talijanskom nagradom Milanski trijenale MAXXI za najbolje ostvarenje.
“Nije slučajnost da autor, u svom malom uredu, nema potrebe pravdati svoju izoliranost kroz opsesivnu koherentnost “stila”, kao što je slučaj s Murcuttom, Fehnom ili Zumthorom. Novost, Zeitgeist, je da možete biti mali i eklektični, a da ne budete nevidljivi, posebice ako je raznolikost odgovora koje dajete kompenzirana jasnom koherentnošću pitanja koje postavljate. Zašto nam je toliko vremena trebalo da osvijestimo važnost rada Marie Giuseppine? Zato što smo dosadnom odgovoru koji se zasnivao na stilu suprotstavili prezrivu i ekskluzivnu pažnju prema urbanim temama, raspadu grada 19. stoljeća, pojavi nove vrste teritorija, ni urbanog ni ruralnog, niti industrijskog niti stambenog, ni prirodnog ni artificijelnog, već sve to zajedno, poput neke Ghirrijeve fotografije. U suštini, otkrivali smo grad pojedinaca, grad individualnosti, koji nam je iznenada izrastao pred očima i koji je doveo u pitanje sve što smo znali o arhitekturi i o gradu. Tek smo tada primijetili da je netko taj prostor individualnosti već shvatio i da je u tišini započeo razvijati potrebna arhitektonska antitijela koja se sastoje od manijakalne kontrole graditeljskog procesa, od projektiranih prostora koje čine samo jedna podna ploha i koji se sastoje od soba koje se miču, od zgrada koje rastu unutar drugih zgrada, od tornjeva visokih tri kata koji izgledaju tako moćno kao da su visoki dvadeset katova. Ukratko, otkrili smo Grasso Cannizzo.”
Pippo Ciorra, arhitekt i kritičar arhitekture, u “Loose Ends”, Maria Giuseppina Grasso Cannizzo, uredila Sara Marini i aut. architektur un tirol, Lars Muller Publisher
Izložba ostaje otvorena do petka, 4.11.2022., svakim radnim danom od 11 do 13 i od 17 do 19 sati.