Najnovije u dai-sai

Očitovanje i apel članova predsjedništva DAI-SAI povodom zahvata u prostoru i sječe stabala u sklopu projekta izgradnje pješačke staze od Banjola do Premanture

Staza Gornji Kamenjak_web

Predsjedništvo Društva arhitekata Istre objavljuje očitovanje i apel upućen investitoru zahvata, Općini Medulin u vezi zahvata u prostoru u sklopu projekta izgradnje pješačke staze od Banjola do Premanture s izgradnjom javne rasvjete, a o čemu smo saznali iz članka objavljenom u digitalnim novinama Istra24 dana 23.2.2024.

Predmetno područje koje se namjerava urediti i na kojem se izvodi ekstenzivno uklanjanje stabala nalazi se na zaÅ¡tićenom području Gornji Kamenjak, koji je od 1996. godine zaÅ¡tićen u kategoriji značajnog krajobraza. Iako manje poznat od Donjeg Kamenjaka, područje je izuzetno floristički vrijedno. Naime, na Gornjem Kamenjaku zabilježeno je čak 487 različitih vrsta biljaka. Ovako velik broj biljnih svojti na relativno malom području ukazuje na velik stupanj bioloÅ¡ke raznolikosti. Osim bioloÅ¡kih vrijednosti, Gornji Kamenjak obiluje i kulturnim vrijednostima meÄ‘u kojima su austrougarske vojne graÄ‘evine i bunkeri, suhozidi, usjeklina u stijeni koja je služila kao ključna vojna kontrola plovila koji su se približavali Puli za vrijeme Austro-ugarske vladavine a koja ujedno obiluje fosilima, zatim križni put sa skulpturama i kapelicom Gospe Lurdske, staza za slijepe, pećina te nekoliko točaka sa prekrasnim vizurama. Te znamenitosti prepoznate su i zabilježene tijekom trajanja radionice “Djeca i arhitektura” koja se u organizaciji DruÅ¡tva arhitekata Istre održala 2015. godine na tom potezu, odnosno na relaciji Monte Kope – Gornji Kamenjak sa izlazom kod groblja u Premanturi. Tom je prilikom realiziran i letak na kojem se uz osnovne informacije o vrijednom području nalazi i mapa staze s označenim svim nabrojenim znamenitostima, a koji je tiskan nakon radionice te ga prilažemo dopisu.

Taj postojeći put koji povezuje Volme s Premanturom i koji je izuzetno turistički atraktivan mogao bi biti uređen i kao biciklistička staza koja bi u potpunosti odgovarala potrebama projekta općine. Time se mogla izbjeći devastacija stabala uz cestu koja je nažalost već napravljena, ali bi se izmjenom trase mogla spriječiti još veća devastacija kroz šumu koja tek slijedi.

Mišljenja smo da se, bez obzira na dobivenu lokacijsku dozvolu i građevinsku dozvolu za biciklističku stazu, spomenuti radovi izvode u suprotnosti sa odredbama važećeg prostornog plana PPUO Medulin, čl. 89 u kojem stoji:

(1) Ovim PPUO-om utvrđuje se obaveza uređenja i izgradnje obalne šetnice “lungomare” duž cjelokupnog obalnog poteza Općine Medulin, koja se, osim za pješački promet, može koristiti i za biciklistički, te alternativni turistički prijevoz.

(4) Svi navedeni zahvati ne smiju mijenjati značajke krajolika u kojem se grade, a POSEBNO SE ISKLJUČUJE MOGUĆNOST ISKRČENJA AUTOHTONONIH I HOMOGENIH ŠUMSKIH POVRŠINA s ciljem izgradnje zahvata iz stavka 1. ovog članka.

Osim toga, iz medija saznajemo da nadležnom županijskom Upravnom odjelu za održivi razvoj nije predan zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta za zahvat na biciklističkoj stazi od Banjola prema Premanturi, a trebao je biti s obzirom na područje zahvata na zaštićenom području Gornjeg Kamenjaka.

Društvo arhitekata Istre pozdravlja i prepoznaje početnu namjeru Općine Medulin da poveže naselja Banjole i Premanturu s održivim načinima prometne infrastrukture kao što su biciklističke staze, no veoma je važno da pri realizaciji te ideje ne nastane nenadoknadiva šteta na postojećem prirodnom dobru, a posebno ako se radi o zaštićenom krajobrazu jer se time poništava primarna namjera održivog razvoja.

Svjesni smo činjenice da je projekt već odmakao, no ovim putem apeliramo da se ponovo razmisli o nastavku projekta, pogotovo na relaciji od Volma do Premanture. Smatramo da još uvijek nije kasno promjeniti trasu biciklističke staze i popraviti ishod cjelokupnog projekta, zaustaviti potpunu devastaciju područja te ga učiniti zaista održivim i “zelenim” kao što se to projektom deklarira.

Stojimo na raspolaganju za suradnju i za sve dodatne informacije.

Članovi predsjedništva
Društva arhitekata Istre

Originalni dokument: Očitovanje

Klikom na slike otvaraju se dokumenti u punoj veličini.

Letak Gornji kamenjak_web_1

Letak Gornji kamenjak_web_2

Å to arhitektura radi kad ne gradi 2023: “Jednostavni okviri. Okvirna konstrukcija u Italiji izmeÄ‘u realizma i apstrakcije”

02 terragni como

Okvirna konstrukcija, koja se sastoji od trodimenzionalne rešetke greda i pilastara od armiranog betona ili čelika, predstavlja najrašireniju konstrukcijsku tipologiju u arhitekturi dvadesetog stoljeća.

Već 1960., u svojem revolucionarnom istraživanju o konstrukcijskim karakteristikama moderne arhitekture Strukturformen der modernen Architektur, Curt Siegel ukazuje na to kako okvir ne predstavlja samo “racionalnu uporabu betona i čelika u građevini”, ne dopušta samo “značajnu redukciju presjeka svih nosivih dijelova”, nego se već i uzdiže do “dostojanstva suštinske teme u modernoj arhitekturi”. Ono što je u osnovi uobičajena građevinska praksa arhitekata, obrtnika i građevinskih poduzeća, dakle gradnja okvirnih konstrukcija koje odgovaraju potrebama ekonomičnosti, jednostavnosti i lakoće, s vremenom postaje jezična tema. Kako često biva u povijesti arhitekture, konstrukcijska se tema postupno pretvorila u ključnu točku promišljanja na temu arhitektonskog jezika. Jednostavna okvirna konstrukcija, koja se u početku smatrala “sekundarnim”, oblogom skrivenim elementom, postaje tijekom dvadesetog stoljeća, zahvaljujući radu arhitekata koji su djelovali u različitim europskim kontekstima (od Augustea Perreta do Giuseppea Terragnija i Ludwiga Miesa van der Rohea), element koji odlučuje o formalnoj strategiji zgrade. Nije, dakle, slučajno što u Siegelovom čitanju okvir općenito preuzima ulogu jednoga od elemenata koji karakteriziraju samu modernost u arhitekturi.

Pročitaj ostatak…

Å to arhitektura radi kad ne gradi 2023: “Spomenik Trećoj internacionali Vladimira Tatlina”

tatlin2

Nekoliko mjeseci nakon osnivanja Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, komesarijat za kulturu i prosvjetu, pod vodstvom utjecajne ličnosti Anatolija Lunačarskog, postaje pokretač i provoditelj kampanje obilježavanja, prikazivanja i propagandnih aktivnosti u javnim prostorima ruskih gradova, s ciljem veličanja Oktobarske revolucije i njezinih protagonista. Razni predstavnici sovjetske umjetničke avangarde bit će pozvani da aktivno sudjeluju u ovoj inicijativi. Njihova se uloga neće ograničiti samo na projekte postava, nego će oni prije svega obnašati i organizacijske dužnosti, kao što je slučaj s Vladimirom Tatlinom kojeg će sam Lunačarski imenovati koordinatorom čitavog niza manifestacija u Moskvi. Ovo će iskustvo u značajnoj mjeri doprinijeti pokretanju onoga što će historiografija prepoznati kao „konstruktivistički“ pokret: postojana skupina mladih umjetnika i arhitekata koji su se formirali tijekom posljednja dva desetljeća carske Rusije, otkrit će jedinstveni smisao svog umjetničkog rada u odnosu sa svakodnevnom stvarnošću, u kontekstu novog društvenog i političkog poretka Sovjetskog Saveza. Konstruktivističke avangarde s oduševljenjem će prihvatiti poziv države na sudjelovanje u njezinoj radikalnoj preobrazbi. Njihov će se angažman ispostaviti kao jedan od glavnih ideoloških pokretača za jezičnu i konceptualnu revoluciju koju konstruktivističke avangarde zagovaraju putem arhitekture, kazališta, grafičkog dizajna, s ciljem da se transformiraju u punokrvnu umjetničku akciju na ulicama sovjetskih gradova. U tom smislu, spomenik Trećoj internacionali Vladimira Tatlina predstavlja, po prestižnosti zadaće i formalnim ambicijama, simbol jedne čitave generacije ruskih umjetnika. No ne samo to. U očima međunarodne kulture on smjesta postaje primjer prema kojem se prosuđuju suvremena zbivanja u SSSR-u. Tatlinovo djelo smatrat će se najvišim izrazom spoja novog političkog upravljanja i sovjetskog umjetničkog konteksta.

Pročitaj ostatak…

DANI ARHITEKATA 8.0 / PULA // Uvodni program 20.3.2024.

Vizuali za web

Retrospektivna izložba ARHITEKTURA U ISTRI 2013. – 2023. / Giardini, Pula // otvorenje izložbe 20.3.2024. u 17:30 h
i
Razgovor s Emilom Jurcanom / Dom hrvatskih branitelja // 20.3.2024. u 18:30 h

Vizuali za web3

Pročitaj ostatak…

Å to arhitektura radi kad ne gradi 2023: “VjeÅ¡alica za oblake Ela Lissitzkog i Emila Rotha”

IMG_1858

 Horizontalni neboderi Ela Lissitzkog predstavljaju jedan od najneobičnijih projektnih pothvata u sovjetskom kulturnom kontekstu dvadesetih godina.

Objavljeni prvi put 1926. godine, na stranicama jedinog izdanja moskovskog časopisa “Izvestija Asnova”, službeno su predstavljeni prethodne godine u dvije izložbene prigode u Njemačkoj: na izložbi Novembergruppe u Berlinu te na Međunarodnoj izložbi suvremene arhitekture u Mannheimu.

Projekt je zamišljen i razvijen u Švicarskoj, između 1924. i 1925., tijekom boravka Lissitzkog u Minusiju, u okolici Locarna, gdje je umjetnik proveo nekoliko mjeseci liječeći se od teške tuberkuloze. Bilo je to iznimno produktivno razdoblje za ruskog umjetnika, koji, uz izradu nacrta za moskovski projekt, aktivno sudjeluje u raznim izdavačkim inicijativama – grafički uređuje časopis “ABC” u kojem također objavljuje priloge, surađuje s Kurtom Schwittersom na izdanju Nasci za časopis “Merz” te s Hansom Arpom na knjizi Die Kunstismen. Osim toga, tijekom boravka na liječenju uređuje i svoj znameniti esej Kunst und Pangeometrie, bavi se prevođenjem eseja Kazimira Maljeviča na njemački jezik (što neće stići dovršiti) te grafičkim projektima za kampanje oglašavanja za tvrtku Pelikan, čime financira svoj boravak u Švicarskoj. Posjećuje brojne ličnosti švicarske avangarde, a osim Hansa Arpa, Marta Stama i Hansa Schmidta, od ključne važnosti za razradu moskovskog projekta bit će susret i suradnja s Emilom Rothom – arhitektom i urednikom “ABC-a”, bivšim studentom Roberta Maillarta – kojem Lissitzky povjerava osmišljavanje i dizajn konstrukcije nebodera.

Pročitaj ostatak…



Impressum

web stranicu pokreće WordPress, copyright DAI-SAI 2010.