PARTNERI
Društvo arhitekata Istre
Società architetti dell’Istria
Smareglina 1, Pula
gsm 098 331 351
e-mail: dai-sai@dai-sai.hr
PARTNERI
Društvo arhitekata Istre
Società architetti dell’Istria
Smareglina 1, Pula
gsm 098 331 351
e-mail: dai-sai@dai-sai.hr
Zaključak tribine za Pragrande
Tribina održana 22. rujna 2026. godine
Ovaj zaključak sažima stručna izlaganja, informacije predstavnika Grada Pule, iskustva lokalne zajednice, pitanja i prijedloge građana iznesene na javnoj tribini o budućnosti područja Pragrande. Namijenjen je kao podloga natječajnom programu i zapis rezultata participativnog procesa. Ne predstavlja doslovni zapis rasprave niti pretpostavlja da je o svim pitanjima postignut konsenzus. Stavovi koji su se pokazali zajedničkima odvojeni su od prijedloga i otvorenih pitanja o kojima su na tribini iznesena različita mišljenja.
Temeljni rezultat rasprave jest široko slaganje da Pragrande nije prazna ili zapuštena površina, nego prostorno, hidrološki, ekološki, povijesno i društveno vrijedan sustav. Buduće uređenje stoga treba polaziti od očuvanja postojećih prirodnih procesa i cjelovitosti prostora, uz minimalne, opravdane i reverzibilne intervencije, te uz jasno definiranje odnosa između zaštite, upravljanja vodama i korištenja prostora od strane građana.
U raspravi su sudjelovali predstavnici Grada Pule, Društva arhitekata Istre, hidrološke struke, organizacija za zaštitu okoliša, mjesne samouprave, građanskih inicijativa, arhitektonske i krajobrazne struke te građani. Obrađene su sljedeće povezane teme: priprema i provedba javnog natječaja, prostorni obuhvat i planski status, hidrologija i obrana od urbanih poplava, bioraznolikost, povijesna i kulturna baština, rubne zone i planirana gradnja, parkirališta i promet, mogući javni sadržaji, održavanje, faznost realizacije i nastavak sudjelovanja javnosti.
Ključne zajedničke spoznaje
Pragrande kao cjelovit zeleno plavi sustav
Pragrande treba sagledavati kao cjelovit krajobrazni i ekološki sustav, a ne kao skup nepovezanih parcela ili izoliranu središnju zelenu plohu. Njegova vrijednost proizlazi iz međudjelovanja niskog i vlažnog terena, izvora Fontanela, kanala Pragrande, podzemnih i oborinskih voda, postojeće vegetacije, staništa i koridora kretanja životinja, tragova nekadašnje poljoprivrede te odnosa prema okolnom gradskom tkivu. U raspravi su korišteni pojmovi zeleno-plavo srce, divlje srce grada, urbana divljina i obnova prirode. Neovisno o terminološkoj razlici, prevladava stav da se ne radi o konvencionalnom gradskom parku čiji je primarni cilj oblikovanje prostora za intenzivno ljudsko korištenje.
Voda kao temeljni projektantski čimbenik
Hidrološka uloga Pragrandea ocijenjena je presudnom. Područje je dio gradskog sliva, podzemna voda je visoka, a postojeći nizvodni kanal ograničenog je kapaciteta. U uvjetima klimatskih promjena očekuju se dulja sušna razdoblja, intenzivnije kratkotrajne oborine, veći rizik urbanih poplava te dodatni utjecaj porasta razine mora i podzemnih voda. Zbog toga Pragrande treba očuvati i razvijati kao prostor privremenog zadržavanja vode, a ne samo kao estetski ili rekreacijski prostor.
Retencija treba biti oblikovana kao prirodi blizak sustav povremenog, kratkotrajnog plavljenja, usklađen sa staništima i korištenjem prostora. Mala raspršena rješenja, poput pojedinačnih kišnih vrtova, mogu biti dopuna, ali prema iznesenom stručnom mišljenju sama ne bi ostvarila potreban učinak.
- Ispitati mogućnost vraćanja izvorske vode Fontanele u prirodni tok nakon rješavanja sustava odvodnje i razdvajanja oborinskih i fekalnih voda.
- Sve postojeće i planirane prometne i parkirališne površine moraju imati sustav prikupljanja i pročišćavanja oborinskih voda prije ispuštanja u vodno tijelo.
- Očuvati prirodnu topografiju i izbjegavati nasipavanje, zatvaranje ili fragmentiranje prostora koji može služiti retenciji.
- Projektirati promjenjive vodne režime i sezonske scenarije, uključujući sušna razdoblja i povremeno plavljenje.
Bioraznolikost i staništa
Građansko istraživanje pokrenuto u travnju 2026. pokazalo je da je Pragrande živ i funkcionalan urbani ekosustav. Prema podacima iznesenima na tribini, u pet mjeseci zabilježeno je 380 opažanja i 238 vrsta, od kojih je 164 doseglo istraživački potvrđen status na platformi iNaturalist. U projekt je bilo uključeno 172 sudionika, uključujući opažače i identifikatore. Evidentirane su brojne skupine organizama, među njima 41 vrsta ptica, 111 vrsta kukaca i 61 biljna vrsta, kao i vodozemci, gmazovi, sisavci, mekušci, paučnjaci i gljive. Izdvojen je velik broj strogo zaštićenih vrsta, uključujući najmanje 29 vrsta ptica prema dopunama iznesenima tijekom tribine, te ugrožene ili gotovo ugrožene vrste vezane uz vodena i vlažna staništa.
Prikupljeni podaci predstavljaju vrijedan početak, ali ne i završenu stručnu valorizaciju.
Natječajnom programu trebaju prethoditi ili ga trebaju pratiti sezonska, višedisciplinarna istraživanja flore, faune i staništa, kartiranje koridora i osjetljivih zona te procjena nosivosti prostora za posjetitelje. Posebno je važno očuvati vodena i vlažna staništa, trščake, šikare, šumske sklopove, otvorene površine i njihove prijelaze. Projektiranje treba polaziti od staništa svih vrsta, uključujući čovjeka, a ne samo od ljudskog komfora ili vizualnog dojma.
Povijest kulturni krajolik i memorija prostora
Pragrande je stoljećima oblikovan odnosom vode, grada i poljoprivrednog korištenja. U raspravi su istaknuti povijesni tok i jezero, melioracijski zahvati, kanal i brojni bunari, izvor Fontanela, ostaci poljoprivrednog krajolika, povijesni mostovi, vodosprema te Fischerov rasadnik i sačuvana klijališta. Spomenuta je i mogućnost arheoloških nalaza na širem području. Dio navedenih vrijednosti još nije sustavno istražen niti pravno valoriziran.
Prije intervencija u osjetljivim rubnim zonama potrebno je provesti inventarizaciju i stručnu valorizaciju graditeljske, hortikulturne, tehničke, arheološke i nematerijalne baštine. Očuvane elemente treba uključiti u projekt kao nositelje identiteta, edukacije i interpretacije, bez pretvaranja prostora u tematski park. Posebno je zatraženo sustavno istražiti povijesni kompleks rasadnika i klijališta te provjeriti ispunjava li uvjete za zaštitu kao kulturno dobro.
Načelo intervencije i odnos prema korisnicima
Sudionici su se u najvećoj mjeri složili da intervencije trebaju biti minimalne. Istodobno je naglašeno da minimalna intervencija nije cilj sama po sebi i da potpuno prepuštanje prostora bez upravljanja također može imati posljedice. Natječaj treba omogućiti projektantska rješenja koja podupiru prirodne procese, popravljaju narušene odnose, usmjeravaju kretanje i smanjuju pritisak na najosjetljivija staništa. Prednost treba dati reverzibilnim, faznim i prilagodljivim zahvatima, uz najmanju moguću izgradnju i bez dominantnih objekata.
Korištenje prostora od strane ljudi prepoznato je kao ključno, ali nedovoljno razriješeno pitanje. Otvaranje prostora javnosti nužno mijenja postojeće stanje, pa natječaj mora uskladiti dostupnost s očuvanjem. Potrebno je jasno odrediti gdje su prihvatljive staze, odmorišta, edukativni sadržaji, promatranje prirode, trčanje ili vožnja bicikla, a gdje pristup treba ograničiti ili sezonski usmjeravati. Rasvjetu, urbanu opremu, eventualne sanitarne ili ugostiteljske sadržaje i sportsko-rekreacijske programe treba vrednovati prema stvarnoj potrebi, utjecaju na staništa, noćni okoliš, vodni režim, održavanje i mogućnost uklanjanja.
Prostorni obuhvat rubovi i povezanost
Najizraženija tema rasprave odnosila se na obuhvat natječaja i rubne zone. Više sudionika upozorilo je da se središnji prostor ne može dugoročno zaštititi bez razmatranja kontaktnog pojasa između Mutilske i Premanturske ceste, Ulice Marsovog polja i obilaznice. Rubovi određuju ekološku povezanost, kvalitetu ulaza, intenzitet korištenja, dotok oborinskih voda i pritisak buduće izgradnje. Predloženo je da se kontaktna zona uključi najmanje kao anketni ili studijski obuhvat te da natjecatelji prikažu odnos s postojećom i mogućom budućom izgradnjom.
Posebno je istaknuta potreba očuvanja zelenih koridora prema širem krajobrazu, uključujući sigurno kretanje životinja u uvjetima proširenja obilaznice. Potrebno je analizirati fragmentaciju staništa i predvidjeti ekološke prijelaze ili druge mjere povezivanja. Zaštitni pojas uz jezgru
Pragrandea treba imati jasno definiranu širinu, namjenu i režim upravljanja.
Promet parkiranje i pristupačnost
Parkirališta Marsovo polje bila su najspornija tema tribine. Predstavnici Grada naveli su da su pojedine lokacije izvan obuhvata natječaja, da se odustalo od ranije planirane višekatne garaže na Marsovu polju 3 te da je predviđeno parterno, reverzibilnije rješenje sa zelenom rešetkom, sadnjom većeg broja stabala i solarnom rasvjetom. Građani i dio stručnih sudionika izrazili su zabrinutost zbog kumulativne površine parkirališta, širenja prema zelenoj jezgri, nasipavanja, nestanka pojedinih bunara, onečišćenja oborinskih voda i poticanja daljnje izgradnje. Zatražena je stručna analiza stvarne potrebe za parkiranjem i učinka svih lokacija zajedno, a ne samo pojedinačnih zahvata.
Natječajni program treba promet sagledati u okviru održive mobilnosti. Ulazi i pristupi trebaju biti prvenstveno pješački, biciklistički i povezani s javnim prijevozom. Parkiranje ne smije određivati karakter prostora niti ulaziti u ekološki i hidrološki najvrjednije dijelove. Svako zadržano ili predloženo parkiralište treba biti opravdano prometnom analizom, projektirano kao vodopropusno i reverzibilno te opremljeno pročišćavanjem onečišćenih oborinskih voda.
Planski status stanovanje i druge rubne namjene
Oko buduće gradnje u rubnim mješovitim zonama nije postignut konsenzus. Predstavnici Grada istaknuli su potrebu priuštivog stanovanja, postojeći projekt stambene zadruge te činjenicu da buduća namjena područja Istra sjemena još nije određena i da joj trebaju prethoditi ulazak Grada u posjed i stručna istraživanja. Dio građana i stručnjaka smatra da bi dodatna stanogradnja, infrastruktura i promet mogli ugroziti retencijsku, ekološku i krajobraznu funkciju Pragrandea te je predložio razmatranje alternativnih gradskih lokacija i očuvanje rasadničke ili druge zelene namjene. Kao mogući programi rubnih zona spomenuti su rasadnik, botanički vrt i parterna rekreacija, uz napomenu da i takvi sadržaji moraju biti provjereni prema intenzitetu zahvata.
Na tribini je navedeno da se u izmjenama GUP-a planira ukloniti ranije planirana cesta koja presijeca Pragrande te da je prihvatljivo razmotriti prenamjenu dijela sportsko-rekreacijske zone u zaštitnu zelenu zonu. Također je navedeno da anketni dio u privatnom vlasništvu ostaje planski u zoni R1 i da se ne planira prenamijeniti u stambenu zonu. S obzirom na to da se radi o izjavama s javne tribine, odgovarajuće planske odluke treba formalno provjeriti i uskladiti s natječajnim programom.
Smjernice koje treba ugraditi u natječajni program
- Cjelovito polazište. Pragrande definirati kao zeleno-plavi sustav obnove prirode i klimatske otpornosti, a ne kao neizgrađenu rezervu ili konvencionalni gradski park.
- Dovoljno širok obuhvat. Uz realizacijski obuhvat odrediti studijski ili anketni obuhvat kontaktnih zona kako bi rješenja prikazala odnose prema rubnoj izgradnji, cestama, ulazima, vlasništvu, slivu i ekološkim koridorima.
- Obvezne stručne podloge. Natjecateljima osigurati ažurne geodetske, hidrološke, hidrauličke, geološke, hidrogeološke, biološke, krajobrazne, konzervatorske, arheološke, imovinsko-pravne i prometne podloge, uključujući rezultate građanske znanosti uz stručnu verifikaciju.
- Vodni režim kao projektni okvir. Odrediti potreban retencijski učinak na razini cijelog sliva, mogućnosti kontroliranog plavljenja, zaštitu kvalitete vode, odnos s kanalom Dolinka i nizvodnim sustavom te izvedivost vraćanja izvora Fontanela i otvorenog toka.
- Zaštita staništa. Kartirati zone različite osjetljivosti, očuvati strogo zaštićene i ugrožene vrste, vodena i vlažna staništa te dnevne i sezonske koridore kretanja životinja. Predvidjeti režime pristupa, izvođenja radova i održavanja koji izbjegavaju kritična razdoblja.
- Minimalne i reverzibilne intervencije. Prednost dati prirodi bliskim, laganim, faznim i uklonjivim rješenjima. Svaki objekt, površina i element opreme trebaju biti obrazloženi nužnošću, utjecajem, trajnošću i troškom održavanja.
- Jasna hijerarhija korištenja. Odrediti područja zaštite bez pristupa, područja usmjerenog i sezonskog pristupa te zone svakodnevnog javnog korištenja. Kretanje ljudi voditi tako da doživljaj prostora ne ugrožava njegove ekološke funkcije.
- Kulturni krajolik. Inventarizirati i valorizirati bunare, kanale, izvor, povijesne građevine i infrastrukturne elemente, rasadnik i klijališta, moguće arheološke nalaze, stare staze, voćnjake i druge tragove korištenja; predvidjeti njihovo očuvanje i nenametljivu interpretaciju.
- Održiva mobilnost. Prednost dati pješačenju, biciklima i javnom prijevozu. Ulaze rasporediti prema dostupnosti i nosivosti prostora. Potrebu za parkiranjem dokazati analizom te svesti na najmanju mjeru uz vodopropusnost, pročišćavanje oborinskih voda i mogućnost buduće prenamjene.
- Proces umjesto fiksne slike. Tražiti fazni plan razvoja kroz kratkoročno, srednjoročno i dugoročno razdoblje, s prikazom sezonskih i klimatskih scenarija, sukcesije vegetacije, promjene vodostaja i adaptivnog upravljanja.
- Plan održavanja. Svako rješenje mora sadržavati realan model održavanja, odgovornosti, godišnje cikluse, upravljanje invazivnim vrstama, zaštitu od požara i poplava, kontrolu rasvjete i otpada te procjenu operativnih troškova.
- Izvedivost i faznost. Rješenje treba uskladiti s vlasničkom strukturom i mogućnošću etapne realizacije, ali parcijalna provedba ne smije ugroziti cjelovitost konačne koncepcije ni unaprijed opravdavati zahvate koji bi onemogućili bolje dugoročno rješenje.
- Provjera učinka. U kriterije vrednovanja uvrstiti doprinos retenciji i kvaliteti vode, očuvanju bioraznolikosti, smanjenju fragmentacije, klimatskoj otpornosti, očuvanju baštine, reverzibilnosti, uključivosti, trošku životnog ciklusa i mogućnosti prilagodbe budućim saznanjima.
Zaključak
Tribina je potvrdila da vrijednost Pragrandea nije u tome što je prostor ostao neizgrađen, nego u funkcijama koje upravo zbog toga danas obavlja: zadržava vodu, ublažava klimatske rizike, čuva raznolika staništa, povezuje grad s njegovim prirodnim i povijesnim slojevima te otvara mogućnost drukčijeg odnosa prema razvoju grada. Natječaj stoga ne treba tražiti unaprijed zadanu sliku parka, nego najbolje rješenje za očuvanje, obnovu i dugoročno upravljanje tim živim sustavom.
Najvažniji zadatak natječajnog programa jest pretvoriti zajedničko opredjeljenje za zaštitu u provjerljive uvjete, podloge i kriterije, a istodobno ostaviti dovoljno prostora natjecateljima za integrativna i inovativna rješenja. Pitanja o rubnim zonama, stanovanju, parkiralištima i intenzitetu javnog korištenja treba zadržati vidljivima kao stvarne otvorene teme, razriješiti ih na temelju stručnih analiza i formalnih planskih odluka te spriječiti da parcijalni zahvati unaprijed odrede budućnost cijelog područja.