Poštovani,
otvorenje hrvatskog paviljona u sklopu 13. međunarodne izložbe arhitekture u Veneciji, pod nazivom Neposredna demokracija zahtijeva neposredni prostor, održat će se 27. kolovoza u 18 sati.
NEPOSREDNA DEMOKRACIJA ZAHTIJEVA NEPOSREDNI PROSTOR
La Biennale di Venezia
13. međunarodna izložba arhitekture
Common Ground / ZajedniÄka osnova
Hrvatska
2012.
Arhitekti: Pulska grupa
Povjerenik / Kustos: Tomislav Pavelić
UmjetniÄka suradnja: Igor Bezinović, Hrvoslava BrkuÅ¡ić, Boris Cvjetanović, SiniÅ¡a Labrović
OvogodiÅ¡nji postav hrvatskog paviljona na meÄ‘unarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji posvećen je kolektivnim borbama za materijalne resurse koje se trenutno odvijaju u razliÄitim hrvatskim gradovima. Ovaj rad tematizira zajedniÄku osnovu kroz sve glasnije proteste u vremenu kada broj nezadovoljnih kapitalizmom rapidno raste, a prostori grada postaju popriÅ¡tima sukoba gdje je zahtjev za neposrednom demokracijom postavljen u prvi plan.
Kakvu vrstu upravljanja želimo? Kakvu distribuciju vrijednosti zahtijevamo? Kako bi se gradovi mogli razvijati kada bi se ti zahtjevi ispunili? KonaÄno, kakve su prostorne posljedice naÅ¡ih zahtjeva? RazliÄiti odgovori na ta i druga pitanja mogu se iÅ¡Äitati u seriji intervjua sa samim protagonistima sukoba gdje su se arhitekti postavili u ulogu sluÅ¡atelja. Na taj su naÄin zahtjevi skupljeni na terenu postali metodom planiranja, a taktike otpora postaju predloÅ¡ci za zamiÅ¡ljanje grada kojeg svi mi stvaramo.
Stvarni dogaÄ‘aji s popriÅ¡ta konflikta, mapirani zahtjevi mreže inicijativa prikupljeni kroz razgovore te zamiÅ¡ljanje zajedniÄke budućnosti gradova koja iz tih zahtjeva proizlazi, predstavljaju tri komplementarna dijela – kontekst, karta i prostorni ureÄ‘aji – koji Äine ovogodiÅ¡nji hrvatski paviljon.
Kontekst
DramatiÄni dogaÄ‘aji aktualnih sukoba u razliÄitim gradovima, koje su dokumentirale same inicijative, Äine video instalaciju autora Igora Bezinovića i Hrvoslave BrkuÅ¡ić koja, reproducirajući se kroz niz projekcija na paralelne zaslone, tvori tijelo paviljona. Pulsirajuća slika i ritam protesta tako ispunjavaju prostor paviljona i tvori kontekst u kojem arhitektura danas djeluje, a posjetitelj je pozvan da uÄ‘e u njega krećući se izmeÄ‘u projekcijskih povrÅ¡ina i otkrivajući niÅ¡e u kojima su izložene informacije – makete mogućih okoliÅ¡a i mapa sa zahtjevima, taktikama i praksama samih protagonista video rada.
Kontekst je dodatno opisan projekcijom performansa Siniše Labrovića na samim lokacijama sukoba, fotografijama Borisa Cvjetanovića i video radovima Pulske grupe.
Sastavljena mašina otpora
MeÄ‘usobna povezanost razliÄitih radniÄkih inicijativa i borbi za javni prostor grada prikazana je spajanjem mapa gradova gdje se aktualni sukobi odvijaju, negirajući njihovu stvarnu geografsku udaljenost. Danas, nakon viÅ¡e godina umrežavanja mnogih konfrontacija sve je intenzivnija mreža u kojoj akteri razliÄitih protesta meÄ‘usobno komuniciraju i Å¡ire informacije neovisno o politiÄkim i medijskim blokadama režima, podržavaju se, razmjenjuju iskustva, taktike, strategije i svojim vezama premošćuju meÄ‘usobne udaljenosti komprimirajući žariÅ¡ta sukoba u jedan jedinstveni prostor pojavnosti – prostor politiÄke akcije. Borbe koje povezuju teritorij stvaraju imaginarni grad koji konstituira ova mreža inicijativa nazvana “Sastavljena maÅ¡ina otpora “.
Prostorni uređaji za zamišljanje slobodnog grada
Ove borbe, prikazane u mapi, nas, izmeÄ‘u ostalog, uÄe da ako zamislimo drugaÄiji naÄin distribucije viÅ¡ka vrijednosti, ako sami prisvojimo potrebne nam resurse i demokratski upravljamo njima, stvaramo preduvjete da se vrijednost proizvedena u gradu investira u razvoj samog grada. Zahtjevi razliÄitih inicijativa za drugaÄijim upravljanjem, distribucijom vrijednosti i slobodnim prostorom prevedeni su u arhitektonski jezik pomoću maketa koje predstavljaju tri prostorna ureÄ‘aja. Iako ovi ureÄ‘aji koriste teritorij grada Pule kao podlogu, oni su univerzalni jer istražuju moguće metode planiranja. Prvi istražuje drugaÄiji oblik upravljanja gradom, drugi slobodne tokove vrijednosti u gradu, a treći moguće konstituiranje institucija neophodnih za život u gradu. Bazirani na provedenom istraživanju, ovi prostorni ureÄ‘aji predstavljaju zajedniÄku osnovu za zamiÅ¡ljanje mogućih „neposrednih prostora“.
