Otvoreni grad 2016 (9.-11.9.2016)

Organizacija: Društvo arhitekata Istre (DAI-SAI)
Autor koncepcije i voditelj projekta: Breda Bizjak
Suradnici na programu: Aleksandar Ćelović, Sara Ambrus, Sekcija DiA DAI SAI (Marta Bognar, Danijela Perčić Tičić, Danijela Škandul, Katja Regvat),  članovi udruge BukaNoise (Matko Banković, Marko Krnjajić, Ivana Vojnić Vratarić, Marko Vojnić), članovi zadruge Praksa (Emil Jurcan, Ognjen Jovanović, Edna Jurcan), Saša Pančić, Dalibor Martinis, Branka Benčić

Program OTVORENI GRAD – intervencije u javnom prostoru Pule održao se prvi put u razdoblju od 9. do 11. rujna 2016. na tri lokacije u povijesnoj jezgri grada.

OTVORENI GRAD je projekt kojem je cilj podizanje svijesti o javnom prostoru. Urbanim se akcijama želi upozoriti na ‘nevidljive’, zapuštene i neiskorištene gradske prostore, potaknuti razmišljanje, raspravu i rad na projektima u postojećim javnim prostorima povijesne jezgre grada te istražiti i ostvariti mogućnosti za njihovo korištenje i ponovnu revalorizaciju. Projektom se istražuju javni, polujavni i privatni prostor te moguće međusobne interakcije koje možemo označiti terminima poput ‘privatni javno dostupan prostor’ i koje je njegovo značenje u urbanom kontekstu kroz privremeno korištenje. Istražuje se i ‘prostor – događaj’ /event space/ sagledan kroz prizmu urbanih događaja – kulturnih aktivnosti.

Ovogodišnji se program osredotočio na oživljavanje napuštenih i zanemarenih prostora u centru grada. Tri lokacije: “KUĆA BEZ KROVA” /Ul. Hermana Dalmatina 5/, “TERASA TRŽNICA” /Robna kuća Pula/ te “EX KINO BEOGRAD” /Garaža na Giardinima/ redefinirale su se te aktivirale kao prostori-događaji kroz niz kulturnih aktivnosti, a koje se u većini mogu svesti na zajednički nazivnik urbanog performansa. Program u kojem je sudjelovalo više od 20 sudionika iz zemlje i inozemstva je tako obuhvatio 8 različitih intervencija performativnog značaja: umjetničku kino-akciju, glazbeni i plesni performans, izložbu u izlogu, društvenu igru, literarni performans te okrugli stol i arhitektonsku radionicu.

U okviru urbanog performansa, pojma nastalog u umjetničkim praksama 60′ god. prošlog stoljeća, podrazumijeva se široki spektar izvedbi koje se ne mogu jednoznačno odrediti i koje su na razmeđu umjetničkog performansa, kazališne izvedbe, aktivističkog čina ili kolektivnog happeninga. Privatni prostor, koji kao prazan i neaktivan prostor gubi svoju primarnu funkciju i definiciju, a biva aktiviran urbanim performansom, postaje ‘privatni javno dostupan prostor’ te kao takav dio urbanog javnog prostora što naznačava da svaki privatni prostor sadrži potencijal javnog i obratno. Pritom se svako boravljenje u određenom prostoru može razumijeti kao akcija i kao takva postaje metodom/tehnikom utjecaja na privremenu urbanu transformaciju. Budući da kao stručnjaci u većini slučajeva nismo u mogućnosti formalno učestvovati u kvalitativnim promjenama urbanog razvoja povijesne jezgre, ovakve se intervencije čine realnim sredstvom javnog djelovanja u tom smjeru.

Privremeno korištenje prostora može predstavljati važan čimbenik u procesu oživljavanja zapuštenih i nekorištenih prostora, bilo da se radi o zgradama, dijelovima zgrada ili otvorenim površinama. Dok nekorištenje prostora često vodi u njihovo propadanje i degradiranje neposredne okoline, privremeno korištenje utječe na podizanje ekonomske, društvene ili kulturne vrijednosti samog prostora i njegove okoline. Istovremeno, ono poboljšava uvjete u prostoru za razvoj različitih djelatnosti i urbanih zajednica. Time se bitno pridonosi poticanju kreativnih i društveno aktivnih zajednica i pojedinaca, a indirektno i podizanju kvalitete te raznovrsnosti života u gradskim četvrtima.

Koncepcija pojedinog ‘prostora-događaja’ temeljila je na suradnji sa umjetnikom odn. umjetničkim kolektivom sa kojima je osmišljen privremeni sadržaj lokacije. Lokacija “EX KINO BEOGRAD” povjerena je umjetniku Daliboru Martinisu (kustosice Branka Benčić i Breda Bizjak) u suradnji sa Cinemaniac > misliti film i u partnerstvu sa Apotekom – Prostorom za suvremenu umjetnost, lokacija “KUĆA BEZ KROVA” osmišljena je u suradnji sa Audio kolektivom Palme i sekcijom Dai Sai – Djeca i arhitektura te lokacija “TERASA TRŽNICA” sa članovima udruge BukaNoise. Prostori – događaji za jedan su vikend postali privremena prizorišta umjetnosti, druženja i razgovora te se na čas pomaknuli iz anonimnosti i postali javni prostori.

“KUĆA BEZ KROVA” / Ul. Hermana Dalmatina /
Kuća u ul. Hermana Dalmatina br. 5 u Puli dio je anonimnog stambenog niza u sporednoj ulici koja vodi do Danteovog trga u strogom centru grada. Zgrada je bez krova, ali sa očuvanim obodnim zidovima i lijepim popločanim podom u prizemlju. Objekt koji je u memoriji građana ostao je zapamćen kao ribarnica u suvlasništvu je grada i više fizičkih osoba, a zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa grad je preuzeo upravljanje nad nekretninom u suradnji sa upraviteljem.

Audio kolektiv Palme: Live performans

Trodnevni program ovogodišnjeg izdanja projekta “Otvoreni grad – intervencije u javnom prostoru Pule” otvoren je 9. rujna u “Kući bez krova” nadahnutom uvodnom vokalnom izvedbom Edne Jurcan, koja je uz pratnju audio kolektiva Palme, kolektiva koji djeluje u sklopu zadruge Praksa, otpjevala pjesmu španjolskog kantautora Chicha Sancheza Ferlosija “Gallo rojo, gallo negro”.

Intrigantan zvučni ambijent kreirali su uživo Ognjen Jovanović analognim i digitalnim ritam mašinama i Emil Jurcan bas sintisajzerom i gramofonom. Zvučni proizvod plod je improvizacije kojom skupina pokušava istražiti granične mogućnosti zvuka u danom site-specific prostornom kontekstu.

Gallo rojo, gallo negro – SoundCloud

Referirajući se na rad talijanske arhitektonske skupine Superstudio koja je 60-tih i 70-tih godina močno utjecala na razvoj teorije u arhitekturi, a posebno na njihov kratki film “Ceremonija” iz 1973.g. u kojem samo prisustvo čovjeka u određenom prostoru odn. njegova aktivnost ili ceremonija znači stvaranje arhitekture. U tom se smislu pojam arhitekture odmiče iz polja isključive materijalnosti građevnih materijala i osnovnih elemenata arhitekture poput zidova i krovova u polje žive materije pa i nematerijalnosti te simboličnog djelovanja. Performans Palmi u ovom prostoru sa nebom kao krovom podvukao je upravo tu tendenciju stvaranja arhitekture specifičnom urbanom ceremonijom.

Djeca i arhitektura (Dai Sai): “Nestajanje ili postajanje?” arhitektonska radionica za djecu

Arhitektonsku radionicu za djecu pod nazivom “Nestajanje ili postajanje?” koja se na istoj lokaciji održala dan kasnije vodile su članice Sekcije Djeca i Arhitektura Društva arhitekata Istre (DiA DAI SAI) – kolektiv arhitekata koji izvodi prostorne vježbe s djecom. Voditelji radionice su: Marta Bognar,  Danijela Perčić Tičić, Katja Regvat, Daniela Škandul i volonteri projekta “Otvoreni grad”.
Cilj radionice bio je istražiti sadržaj Kuće bez krova  te prijedloge pretvoriti u makete.  Sa željom da doprinesu osnovnom likovnom obrazovanju u zakinutom školskom kurikulumu na radionicu smo pozvali dva razreda osnovne škole Centar.  Kroz igru, gestu i događaj djeca su tokom jednog prijepodneva izradili četiri makete kreativno osmišljenih rješenja za ovaj prostor.

“TERASA TRŽNICA”

Nacrte za Robnu kuću u Puli (Narodni trg 10, Pula) prvotno je projektirao akademik Ante Vulin u suautorstvu sa Mladenom Bošnjakom na temelju pobjedničkog natječajnog rada iz 1968. g. Tandem projektira idejni i izvedbeni projekt s kojim osvaja nagradu 5. zagrebačkog salona 1971. godine. No, sadašnji je oblik najvjerojatnije izgrađen po nacrtima projektanta B. Orlića (Urbis 72). Zgrada površine 9800m2 dovršena je 1978.g. i u vlasništvu dioničkog društva Istra d.d. iz Pule. Terasa, smještena na prvom katu Robne kuće Pula, nekada je djelovala kao terasa restorana objekta. Dostupna preko vanjskog stepeništa sa nivoa zelene tržnice predstavlja autonoman mikroambijent koji je primjeren za javni sadržaj.

“Scenarij: Javni čovjek – javni prostor”: Okrugli stol
U subotu rano popodne na terasi Robne kuće održao se okrugli stol pod nazivom “Scenarij: Javni čovjek – javni prostor” na kojem su učestvovali Irena Boljunčić, predstavnica Saveza udruga Rojc i Udruge Čarobnjakov šešir, Dr. sc. Edgar Buršić, postdoktorand, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije, Emil Jurcan, arhitekt, inženjerska zadruga Praksa, predsjednik Društva arhitekata Istre (Dai Sai),  Dr. sc. Krešimir Krolo, viši asistent, Sveučilište u Zadru, Odjel za sociologiju te Dr. sc. Nikola Vojnović, docent, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije. Okrugli stol moderirala je Breda Bizjak.
Središnja tema okruglog stola odnosila se na razmatranje mogućnosti građana i udruga građana za privremeno korištenje praznih prostora u centru grada kojima se broj konstantno povećava, a kulturne potrebe po prostorima su velike. Daljnja rasprava raširila se na pitanje javnog prostora kao javnog dobra i u kolikoj mjeri je on dostupan svim građanima neovisno o sociološkom statusu te da li je i koliko potreban te prisutan u svijesti građana. Spomenute su i različite civilne inicijative koje su se tokom zadnjih desetak godina organizirale na području Pule kao opozicija ideološkoj matrici i vladajućoj konstelaciji. Između ostalih, izdvojila se kao pozitivna praksa prenamjena bivše vojarne Karlo Rojc gdje već dvadeset godina djeluju brojne udruge objedinjene u Savez udruga, ali i naglasilo kako Rojc zadnjih godina stagnira, ponajviše zbog manjka političke volje moderniziranjem centra i uspostavljanjem bolje komunikacije između udruga putem izgradnje novih i već definiranih zajedničkih prostora, hostela, kafića, art rezidensa. Gosti okruglog stola podijelili su svoja bogata profesionalna iskustva iz različitih socioloških istraživanja ali i neposredna osobna iskustva iz različitih inicijativa.

Ivana Vojnić Vratarić (BukaNoise): Plesni performans “Give me back my name” i Dj set udruge BukaNoise

Subotu navečer označio je dojmljiv nastup umjetnice Ivane Vojnić Vratarić koja je plesnim solo performansom “Give me back my name” prostoru terase dala dimenziju drugačijeg javnog prostora trga odn. ulice. Performans je nastao u suradnji sa Markom Vojnićem koji je ujedno i autor intervencije na ogradi terase u obliku grafita na platnu sadržaja: “Mnoge stvari vidim na drugačiji način. Sve vidim drugačije.”

Iste večeri otvorila se i izložba u izlogu multimedijalne umjetnice Ive Milaković koja se predstavila serijom crteža na papirnim tanjurima pod nazivom “Transmutations”, a nastavak večeri potekao je uz druženje i dj set Matka Bankovića.

Bojan Žižović: Literarna matineja

Nedjelja 11. rujna na lokaciji Terasa Tržnica započela je duhovitom i intrigantnom literarnom matinejom sa pulskim novinarem i književnikom Bojanom Žižovićem koji je predstavio svoj još neobjavljen roman “Stranka” čitajući karakteristične odlomke iz romana.

OOUR: “Naslov nepoznat” društvena igra
Istog se dana na istoj lokaciji održala društvena igra “Naslov nepoznat” koju je moderirala Ivana Vojnić Vratarić. Igra nastala u kolektivu OOUR koji sastavljaju: Ivana Rončević, Ivana Vojnić Vratarić, Sandra Banić, Selma Banich, Adam Semijalac je urbana društvena igra u javnom prostoru naizgled stolnog karaktera, ali sa potencijalom za kreativno i proaktivno djelovanje. Bacanjem kocke i odabirom direktne akcije na određenoj lokaciji igrači se pretvaraju iz pasivnih aktera u real-time aktivne individue sa ciljem senzibiliziranja sebe i svoje okoline. Za stolom odigrana igra dogovorom između igrača se seli u javni ili privatni prostor te na taj način za sobom ostavlja poput otiska osobnu priču svakog igrača.

“EX KINO BEOGRAD”
Kino Beograd bio je podignut kao samostalna zgrada oko 1912.g.  pod imenom Nazionale, imao je raskošan dvoetažni foaje, a njegova trideset metara dugačka i dvadesetak metara široka dvorana mogla je u parteru i na balkonu primiti čak 1.200 gledalaca. Nekadašnji Nazionale u Jugoslaviji je postao kino Beograd, da bi u osamostaljenoj Hrvatskoj najprije dobio ime Divićgrad, zatim Pula, no u sjećanju većine građana ostao je kao kino Beograd. Nakon osamostaljenja, kinokuća vlasniku nije bila više profitabilna, a time niti vrijedna da ulaže novac u njeno održavanje i osuvremenjivanje. Tako je nekadašnja najpopularnija kino dvorana postala neatraktivna, publika ju je napustila, a vlasnik priveo drugoj svrsi, te je u ex kinu Beograd nastala garaža.

Dalibor Martinis: “Drive-in iz pakla / Hell drive-in (Vječna vatra gnjeva)”
U sklopu programa se 11. rujna 2016  u parking garaži u (bivšem) kinu Beograd realizirala “kino akcija”, istaknutog hrvatskog umjetnika i jednog od pionira video umjetnosti Dalibora Martinisa Hell drive – in ( Vječna vatra gnjeva) – kao instalacija i intervencija u napuštenom prostoru kina.
Umjetnikova intervencija može se shvatiti kao instalacija za kino, kolektivna akcija, performans i projekcija za automobile i publiku. Martinis je svojom kritičkom intervencijom u javnom polju ukazao na prošlu i sadašnju ulogu prostora, te ironično, kao da privodi svrsi oba prostora, prostor kina (organizirajući projekciju na oronulom platnu) i prostor garaže pretvorio u specifično drive-in kino.

Vječnu vatru gnjeva čini niz video zapisa istoimenih akcija zapaljenja olupina automobila osmišljen kao oblik dokumentacije izvedbi iz različitih gradova Zagreba, Ljubljane, Graza, Dubrovnika, a koje Martinis opisuje kao “projekt iregularnog privremenog spomenika”. Slike i zvukovi s paleža/pobuna u Parizu, Bejrutu, Bagdada, Berlina ili Beograda, inkorporirani u originalni video zapis, činili su zvučnu kulisu projiciranom video materijalu.

Autorov projekt komemorira/generira čin pobune koji se zbiva neredovito ali učestalo na marginama velikih gradova i u pravilu se iskazuje paležom automobila. Zapaljeni automobil kod građanina pobuđuje osjećaj nelagode jer izaziva asocijaciju na nezadovoljstvo onih drugih (različitih), a protiv vrijednosti koje smatra svojim civilizacijskom dosegom, pa je takav čin ponajprije spomenik nesposobnosti društva da se održi kao univerzalna vrijednost.