Otvoreni grad 2018: Zeleni plan s Vladom Martekom u Mornaričkom parku / 26.3.2018.

Otvoreni grad 2018 – Akcija ‘ZELENI PLAN’ s Vladom Martekom
Ponedjeljak, 26.3.2018 u 12 sati – Pula, Mornarički park

Treću godinu zaredom projekt OTVORENI GRAD u sklopu Društva arhitekata Istre ostvaruje arhitektica Breda Bizjak sa suradnicima. Osnovni program projekta predstavljaju urbane akcije kroz koje se u suradnji s umjetnicima želi upozoriti na zapuštene, ‘nevidljive’ i neiskorištene gradske prostore, potaknuti razmišljanje, raspravu i rad na projektima u postojećim javnim prostorima povijesne jezgre grada te istražiti i ostvariti mogućnosti za njihovo korištenje i ponovnu revalorizaciju. Podsjetimo, prve se godine, u razdoblju od 9. do 11. rujna 2016., pod nazivom ‘Otvoreni grad – intervencije u javnom prostoru Pule’ realizirao program na četiri lokacije u povijesnoj jezgri grada. Koncepcija pojedinog ‘prostora-događaja’ temeljila se na suradnji s umjetnikom, odnosno umjetničkim kolektivom s kojim je osmišljen privremeni sadržaj lokacije. Lokacija “Ex kino Beograd” povjerena je umjetniku Daliboru Martinisu, lokacija “Nalazište amfora” umjetniku Saši Pančiću, lokacija “Kuća bez krova” osmišljena je u suradnji s audiokolektivom Palme i sekcijom Dai Sai Djeca i arhitektura, a lokacija “Terasa Tržnica” s članovima udruge BukaNoise. 

Program Otvorenog grada u 2018. pod nazivom Zeleni plan osmišljen je kao urbana akcija kolektiva OG (kolektiv Otvoreni grad – Breda Bizjak, Tomislav Krnač, Noel Mirković, Helga Goran, Valentina Kaić) u suradnji s priznatim hrvatskim umjetnikom Vladom Martekom, a bit će izvedena u ponedjeljak, 26. ožujka u 12 sati u Mornaričkom parku u Puli. 

Gore: fotografija iz zbirke Stanka Guština Dolje: park danas (foto: Helga Goran)

Zeleni plan realizirat će se u dva usporedna čina. Kolektiv OG će u suradnji s djelatnicima Pula Herculanee te učenicima Eko škole pulske Gimnazije posaditi stablo vrste tulipanovac (Liriodendron tulipifera), dok će Vlado Martek izvesti akciju koja ostavlja rad pod nazivom “Vraćanje; i primanje. (Predpoetski dijalog s neverbalnim)” za kojeg navodi: “Radi se o vraćanju drveta drvetu, simbolički se prikazuju vrijednost i uporabna vrijednost (sredstvo za pisanje). Ljubav za stabla, ono dobro otišlo je u asocijacije pisanja.” Stablo i rad umjetnik će posvetiti dobroj poeziji. 

Tema ovogodišnjeg projekta je “zeleni sistem” grada, odnosno istraživanje njegove uloge i vrijednosti kao integralnog dijela kulturno-povijesne baštine. Namjera je upozoriti širu javnost na sustavno uništavanje zelenog fonda te senzibilizirati građanstvo za njegov kulturni, biološki i ekološki značaj. Sa stablima dijelimo isti ekosustav tj. činimo kompleksno jedinstvo u istom prostoru. Stabla su živa materijalna kulturna baština i elementarni dio naše ukupne kulturno povijesne cjeline.Trenutna situacija koja bilježi sve više primjera rušenja višegodišnjih, čak stogodišnjih zdravih stabala u gradu Puli, a koja se neopravdano uklanjaju zbog različitih građevinskih, komunalnih zahvata dosegla je kritičnu masu na koju želimo reagirati te su neposredan povod ovogodišnjeg programa. Na akcije rušenja projektom se reagira akcijom stvaranja. 

Konceptualnim povezivanjem akcije s umjetničkom intervencijom sam čin sadnje poprima drugačiju estetiku i doživljava se u kontekstu svjesne poruke. Ova se akcija može razumjeti i kao konstruktivna kritika s namjerom podizanja svijesti o ljudskoj ovisnosti o ekosistemu u urbanim sredinama te o potrebi valorizacije, poštivanja i zaštite prirodnih elemenata kao dijelova kulturno-povijesnog nasljeđa grada.

Jednako kao što se revno valoriziraju i štite otisci dinosaura, rimski mozaik ili zidovi srednjovjekovne građevine, trebale bi se sačuvati i stoljetne pinije, ladonje ili črnike koje su živi svjedoci prostora i vremena koje je prethodilo, a bit će svjedoci i vremenu koje slijedi nakon našeg životnog vijeka, ako im to omogućimo. Osim podizanja svijesti o važnosti očuvanja zelenog sistema grada kao prirodnog elementa kulturno-povijesne baštine,  želi se usmjeriti pozornost na ideju da je svako stablo spomenik, ali živući spomenik, koji raste i u stalnoj je promjeni. Bilo da su sadnje stabala potaknute ritualnim, političkim, ekološkim ili artističkim pobudama, bitan je rezultat koji ima nedvojbeno pozitivne utjecaje na zajednicu – svijest o zelenom sistemu kao integralnom i nedjeljivom elementu naše kulturne sredine i kulturne baštine.

Stara razglednica s motivom Mornaričkog parka (izvor: Povijesni i pomorski muzej Istre)

Zaboravlja se da konzervacija graditeljske baštine (prema definiciji UNESCO-a), odnosno urbana konzervacija, nije ograničena samo na zaštitu pojedinačnih građevina. “Jer arhitektura nije samo građevina nego dio urbanizma i pejzaža, ostvarena misao o oblikovanju životnog prostora. Konzervacija otvorenoga javnog prostora jednako je bitna kao i konzervacija povijesnih građevina, pri čemu je apstraktnija, višeznačnija, i zato složenija i zahtjevnija. Povijesni urbani krajolik uključuje topografiju, geomorfologiju i prirodne fenomene, potom izgrađeni okoliš, infrastrukturu, javni prostor, prostorne sadržaje i organizaciju, kao i vizure i druge elemente urbane strukture.” (Ana Šverko, “Grad (ni)je kuća”). 

Zeleni sistem grada nedjeljiv je segment pojedinih vizura na građevinu, dijelove grada, grad u cijelosti, esencijalan dio koji grad čini onim što jeste. Stoga je od krucijalne važnosti za grad i njegovu ukupnu kulturnu održivost što prije registrirati problem i početi s valorizacijom, zaštitom i revitalizacijom zelenog kulturnog dobra.

Lokacija za realizaciju akcije o kojima se razmišljalo bilo je više, no zbog objektivnih razloga one su bile nedostupne. Odabir prave lokacije bio je veoma važan, jer se sadnjom stabla htjelo napraviti razliku u prostoru, bilo da se radi o degradiranom i zapuštenom mjestu bez stabala ili lokaciji koja je bila bogata stablima, a više nije. Naposljetku, odabran je Mornarički park. Na prvi pogled može se učiniti da u mnoštvu postojećih stabala u parku jedno novo stablo neće učiniti razliku. No, namjera je da se ovom sadnjom simbolički tek započne rasprava, potaknu procesi zaštite te dugoročna revitalizacija parka koji zbog svoje kulturno povijesne vrijednosti, ali i nezavidnog postojećeg stanja, to zaista i zaslužuje.   Iako Mornarički park u Puli nema akt o proglašenju, već nosi samo plansku zaštitu u kategoriji Spomenika parkovne arhitekture, pri planiranju intervencije i odabiru stabla poštivale su se odredbe relevantnih prostornih planova za predmetno područje. U suradnji s gđom Tatjanom Mandić iz Pula Herculanee, stručnjakinjom na području parkovne arhitekture odabrano je stablo vrste tulipanovac koje je izvorno već bilo zasađeno u parku, no u skorije vrijeme uklonjeno zbog izvođenja komunalnih radova. Za sadnju stabla pridobljena je suglasnost Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, Odsjeka za zaštitu okoliša Grada Pule.

Projekt su poduprli Ministarstvo za kulturu RH i Grad Pula. 

Zahvaljujemo: Upravnom odjelu za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu Grada Pule /Tamara Plec/, Odsjeku za zaštitu okoliša Grada Pule /Loris Mošnja/, Tatjani Mandić i Pula Herculanei d.o.o., prof. Teodori Beletić i Gimnaziji Pula, Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, g. Stanku Guštinu te rasadniku Nerium iz Rovinja.

/ MORNARIČKI PARK / Mornarički park u Puli, prvotno nazvan Maksimilijanov park, podignut je 1863. godine razvojem pulske četvrti Sv. Polikarpa kao najstariji javni park u Istri i prvi planirani gradski park u Puli. Nastao je tako što su austrijski mornarički časnici donosili sadnice stabala iz svih krajeva svijeta. Ove alohtone biljke zasađene su na 12 000 četvornih metara, tj. 32 parkovne površine međusobno odijeljene većim i manjim stazama, uz dva vodoskoka, plinsku rasvjetu i klupe. Do 1914. godine u parku su bile zasađene 63 različite biljne vrste kao arizonski čempres, libanonski cedar, kalifornijski bor, magnolija, obalni mamutovci itd., te je iste godine park dobio svoj sadašnji naziv, Mornarički park. U parku je 1876. godine postavljen spomenik u čast vojvode Maksimilijana koji je bio vrhovni zapovjednik ratne mornarice. Bio je to 3 metra visok stup koji je završavao mjedenim likom Slobode. Propašću Austro-Ugarske i dolaskom Italije na vlast započinje kontinuirana degradacija parka do današnjih dana uz tek male, neznatne pokušaje revitalizacije parka i povratka u izvorno stanje. Prvo je 1918. promijenjeno ime parka u Park Kraljevske ratne mornarice, zatim je 1919. Maksimilijanov spomenik demontiran i kao ratni trofej odvezen u Veneciju gdje se danas u nešto izmijenjenom obliku može vidjeti. Godine 1956. park je prozvan Botaničkim parkom, a 1970-ih je preko gotovo polovice staza nasipana zemlja pa se broj staza smanjio na 14 velikih i tri manje. Fontane su isto tako prošle više neuspjelih intervencija pa su tako prvo isušene i pretvorene u dječja igrališta da bi se u skorije vrijeme pojavile nove fontane upitne estetske vrijednosti. Unatoč značajnoj degradaciji parka, ostao je najbogatiji od svih pulskih parkova po broju biljnih vrsta. (izvor: Istrapedia http://www.istrapedia.hr/hrv/1748/mornaricki-park-u-puli/istra-a-z/, Istarska enciklopedija: parkovna arhitektura (http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2010))

/ VLADO MARTEK / Vlado Martek (Zagreb, 1951.) je pjesnik, likovni umjetnik i pisac. Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zajedno s Mladenom i Svenom Stilinovićem, Fedorom Vučemilovićem, Borisom Demurom i Željkom Jermanom u Zagrebu je osnovao, i bio njezinim članom, Grupu šestorice autora. Bili su među prvima koji su svoje radove izvodili i izlagali u javnom prostoru i koji su se bavili dekonstrukcijom ideologije socijalizma u Jugoslaviji. Martek je za sebe i svoj rad skovao termin predpjesnik i predpoezija, koji se uvriježio kao određenje njegove umjetničke prakse. Njegovo stvaralaštvo uključuje akcije, izložbe-akcije u suradnji i komunikaciji s publikom, na ulicama i u javnim prostorima. Stvara djela i antidjela, agitacije, asemblaže, tekstove-dijagrame pisane i crtane rukom. Temeljno obilježje njegova rada je transmedijalno povezivanje jezika i likovnih umjetnosti u crtežima, fotografijama, objektima, slikama, akcijama, performansima i instalacijama. Po ležernosti stalnog pokreta i promjenama Martekov rad otkriva utjecaj Fluxusa kojeg dodatno nadograđuje utjecajima povijesnih avangardi, Duchampa i konkretne poezije. Martek je ostao aktivan na matičnom području filozofije i književnosti te je objavio niz knjiga umjetnika, samizdata i knjiga tekstova, koje smatra svojevrsnim oblikom društvenog aktivizma. Osim samog pisanja u tradicionalnom smislu, Martek stvara i poetske objekte, u kojima povezuje medije književnosti, filozofije i likovnih umjetnosti. (izvor: www.avantgarde-museum.com)

Fotomontaža najavne ilustracije: Breda Bizjak (originalna fotografija: Helga Goran)
Autor fotografija: Helga Goran
Stare fotografije i razglednice: privatna zbirka Stanka Guština i Povijesni i pomorski muzej Istre 

Više o projektu možete pročitati ovdje: 
https://www.facebook.com/otvorenigrad/