Otvoreni grad 2018: Zeleni plan s Vladom Martekom u MornariÄkom parku / 26.3.2018.
Otvoreni grad 2018 – Akcija ‘ZELENI PLAN’ s Vladom Martekom
Ponedjeljak, 26.3.2018 u 12 sati – Pula, MornariÄki park
Treću godinu zaredom projekt OTVORENI GRAD u sklopu DruÅ¡tva arhitekata Istre ostvaruje arhitektica Breda Bizjak sa suradnicima. Osnovni program projekta predstavljaju urbane akcije kroz koje se u suradnji s umjetnicima želi upozoriti na zapuÅ¡tene, ‘nevidljive’ i neiskoriÅ¡tene gradske prostore, potaknuti razmiÅ¡ljanje, raspravu i rad na projektima u postojećim javnim prostorima povijesne jezgre grada te istražiti i ostvariti mogućnosti za njihovo koriÅ¡tenje i ponovnu revalorizaciju. Podsjetimo, prve se godine, u razdoblju od 9. do 11. rujna 2016., pod nazivom ‘Otvoreni grad – intervencije u javnom prostoru Pule’ realizirao program na Äetiri lokacije u povijesnoj jezgri grada. Koncepcija pojedinog ‘prostora-dogaÄ‘aja’ temeljila se na suradnji s umjetnikom, odnosno umjetniÄkim kolektivom s kojim je osmiÅ¡ljen privremeni sadržaj lokacije. Lokacija “Ex kino Beograd” povjerena je umjetniku Daliboru Martinisu, lokacija “NalaziÅ¡te amfora” umjetniku SaÅ¡i PanÄiću, lokacija “Kuća bez krova” osmiÅ¡ljena je u suradnji s audiokolektivom Palme i sekcijom Dai Sai Djeca i arhitektura, a lokacija “Terasa Tržnica” s Älanovima udruge BukaNoise.Â
Program Otvorenog grada u 2018. pod nazivom Zeleni plan osmiÅ¡ljen je kao urbana akcija kolektiva OG (kolektiv Otvoreni grad – Breda Bizjak, Tomislav KrnaÄ, Noel Mirković, Helga Goran, Valentina Kaić) u suradnji s priznatim hrvatskim umjetnikom Vladom Martekom, a bit će izvedena u ponedjeljak, 26. ožujka u 12 sati u MornariÄkom parku u Puli.Â
Gore: fotografija iz zbirke Stanka Guština Dolje: park danas (foto: Helga Goran)
Zeleni plan realizirat će se u dva usporedna Äina. Kolektiv OG će u suradnji s djelatnicima Pula Herculanee te uÄenicima Eko Å¡kole pulske Gimnazije posaditi stablo vrste tulipanovac (Liriodendron tulipifera), dok će Vlado Martek izvesti akciju koja ostavlja rad pod nazivom “Vraćanje; i primanje. (Predpoetski dijalog s neverbalnim)” za kojeg navodi: “Radi se o vraćanju drveta drvetu, simboliÄki se prikazuju vrijednost i uporabna vrijednost (sredstvo za pisanje). Ljubav za stabla, ono dobro otiÅ¡lo je u asocijacije pisanja.” Stablo i rad umjetnik će posvetiti dobroj poeziji.Â
Tema ovogodiÅ¡njeg projekta je “zeleni sistem” grada, odnosno istraživanje njegove uloge i vrijednosti kao integralnog dijela kulturno-povijesne baÅ¡tine. Namjera je upozoriti Å¡iru javnost na sustavno uniÅ¡tavanje zelenog fonda te senzibilizirati graÄ‘anstvo za njegov kulturni, bioloÅ¡ki i ekoloÅ¡ki znaÄaj. Sa stablima dijelimo isti ekosustav tj. Äinimo kompleksno jedinstvo u istom prostoru. Stabla su živa materijalna kulturna baÅ¡tina i elementarni dio naÅ¡e ukupne kulturno povijesne cjeline.Trenutna situacija koja bilježi sve viÅ¡e primjera ruÅ¡enja viÅ¡egodiÅ¡njih, Äak stogodiÅ¡njih zdravih stabala u gradu Puli, a koja se neopravdano uklanjaju zbog razliÄitih graÄ‘evinskih, komunalnih zahvata dosegla je kritiÄnu masu na koju želimo reagirati te su neposredan povod ovogodiÅ¡njeg programa. Na akcije ruÅ¡enja projektom se reagira akcijom stvaranja.Â
Konceptualnim povezivanjem akcije s umjetniÄkom intervencijom sam Äin sadnje poprima drugaÄiju estetiku i doživljava se u kontekstu svjesne poruke. Ova se akcija može razumjeti i kao konstruktivna kritika s namjerom podizanja svijesti o ljudskoj ovisnosti o ekosistemu u urbanim sredinama te o potrebi valorizacije, poÅ¡tivanja i zaÅ¡tite prirodnih elemenata kao dijelova kulturno-povijesnog nasljeÄ‘a grada.
Jednako kao Å¡to se revno valoriziraju i Å¡tite otisci dinosaura, rimski mozaik ili zidovi srednjovjekovne graÄ‘evine, trebale bi se saÄuvati i stoljetne pinije, ladonje ili Ärnike koje su živi svjedoci prostora i vremena koje je prethodilo, a bit će svjedoci i vremenu koje slijedi nakon naÅ¡eg životnog vijeka, ako im to omogućimo. Osim podizanja svijesti o važnosti oÄuvanja zelenog sistema grada kao prirodnog elementa kulturno-povijesne baÅ¡tine, želi se usmjeriti pozornost na ideju da je svako stablo spomenik, ali živući spomenik, koji raste i u stalnoj je promjeni. Bilo da su sadnje stabala potaknute ritualnim, politiÄkim, ekoloÅ¡kim ili artistiÄkim pobudama, bitan je rezultat koji ima nedvojbeno pozitivne utjecaje na zajednicu – svijest o zelenom sistemu kao integralnom i nedjeljivom elementu naÅ¡e kulturne sredine i kulturne baÅ¡tine.
Stara razglednica s motivom MornariÄkog parka (izvor: Povijesni i pomorski muzej Istre)
Zaboravlja se da konzervacija graditeljske baÅ¡tine (prema definiciji UNESCO-a), odnosno urbana konzervacija, nije ograniÄena samo na zaÅ¡titu pojedinaÄnih graÄ‘evina. “Jer arhitektura nije samo graÄ‘evina nego dio urbanizma i pejzaža, ostvarena misao o oblikovanju životnog prostora. Konzervacija otvorenoga javnog prostora jednako je bitna kao i konzervacija povijesnih graÄ‘evina, pri Äemu je apstraktnija, viÅ¡eznaÄnija, i zato složenija i zahtjevnija. Povijesni urbani krajolik ukljuÄuje topografiju, geomorfologiju i prirodne fenomene, potom izgraÄ‘eni okoliÅ¡, infrastrukturu, javni prostor, prostorne sadržaje i organizaciju, kao i vizure i druge elemente urbane strukture.” (Ana Å verko, “Grad (ni)je kuća”).Â
Zeleni sistem grada nedjeljiv je segment pojedinih vizura na graÄ‘evinu, dijelove grada, grad u cijelosti, esencijalan dio koji grad Äini onim Å¡to jeste. Stoga je od krucijalne važnosti za grad i njegovu ukupnu kulturnu održivost Å¡to prije registrirati problem i poÄeti s valorizacijom, zaÅ¡titom i revitalizacijom zelenog kulturnog dobra.
Lokacija za realizaciju akcije o kojima se razmiÅ¡ljalo bilo je viÅ¡e, no zbog objektivnih razloga one su bile nedostupne. Odabir prave lokacije bio je veoma važan, jer se sadnjom stabla htjelo napraviti razliku u prostoru, bilo da se radi o degradiranom i zapuÅ¡tenom mjestu bez stabala ili lokaciji koja je bila bogata stablima, a viÅ¡e nije. Naposljetku, odabran je MornariÄki park. Na prvi pogled može se uÄiniti da u mnoÅ¡tvu postojećih stabala u parku jedno novo stablo neće uÄiniti razliku. No, namjera je da se ovom sadnjom simboliÄki tek zapoÄne rasprava, potaknu procesi zaÅ¡tite te dugoroÄna revitalizacija parka koji zbog svoje kulturno povijesne vrijednosti, ali i nezavidnog postojećeg stanja, to zaista i zaslužuje.  Iako MornariÄki park u Puli nema akt o proglaÅ¡enju, već nosi samo plansku zaÅ¡titu u kategoriji Spomenika parkovne arhitekture, pri planiranju intervencije i odabiru stabla poÅ¡tivale su se odredbe relevantnih prostornih planova za predmetno podruÄje. U suradnji s gÄ‘om Tatjanom Mandić iz Pula Herculanee, struÄnjakinjom na podruÄju parkovne arhitekture odabrano je stablo vrste tulipanovac koje je izvorno već bilo zasaÄ‘eno u parku, no u skorije vrijeme uklonjeno zbog izvoÄ‘enja komunalnih radova. Za sadnju stabla pridobljena je suglasnost Upravnog odjela za prostorno ureÄ‘enje, komunalni sustav i imovinu, Odsjeka za zaÅ¡titu okoliÅ¡a Grada Pule.
Projekt su poduprli Ministarstvo za kulturu RH i Grad Pula.Â
Zahvaljujemo: Upravnom odjelu za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu Grada Pule /Tamara Plec/, Odsjeku za zaštitu okoliša Grada Pule /Loris Mošnja/, Tatjani Mandić i Pula Herculanei d.o.o., prof. Teodori Beletić i Gimnaziji Pula, Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, g. Stanku Guštinu te rasadniku Nerium iz Rovinja.
/ MORNARIÄŒKI PARK / MornariÄki park u Puli, prvotno nazvan Maksimilijanov park, podignut je 1863. godine razvojem pulske Äetvrti Sv. Polikarpa kao najstariji javni park u Istri i prvi planirani gradski park u Puli. Nastao je tako Å¡to su austrijski mornariÄki Äasnici donosili sadnice stabala iz svih krajeva svijeta. Ove alohtone biljke zasaÄ‘ene su na 12 000 Äetvornih metara, tj. 32 parkovne povrÅ¡ine meÄ‘usobno odijeljene većim i manjim stazama, uz dva vodoskoka, plinsku rasvjetu i klupe. Do 1914. godine u parku su bile zasaÄ‘ene 63 razliÄite biljne vrste kao arizonski Äempres, libanonski cedar, kalifornijski bor, magnolija, obalni mamutovci itd., te je iste godine park dobio svoj sadaÅ¡nji naziv, MornariÄki park. U parku je 1876. godine postavljen spomenik u Äast vojvode Maksimilijana koji je bio vrhovni zapovjednik ratne mornarice. Bio je to 3 metra visok stup koji je zavrÅ¡avao mjedenim likom Slobode. Propašću Austro-Ugarske i dolaskom Italije na vlast zapoÄinje kontinuirana degradacija parka do danaÅ¡njih dana uz tek male, neznatne pokuÅ¡aje revitalizacije parka i povratka u izvorno stanje. Prvo je 1918. promijenjeno ime parka u Park Kraljevske ratne mornarice, zatim je 1919. Maksimilijanov spomenik demontiran i kao ratni trofej odvezen u Veneciju gdje se danas u neÅ¡to izmijenjenom obliku može vidjeti. Godine 1956. park je prozvan BotaniÄkim parkom, a 1970-ih je preko gotovo polovice staza nasipana zemlja pa se broj staza smanjio na 14 velikih i tri manje. Fontane su isto tako proÅ¡le viÅ¡e neuspjelih intervencija pa su tako prvo isuÅ¡ene i pretvorene u djeÄja igraliÅ¡ta da bi se u skorije vrijeme pojavile nove fontane upitne estetske vrijednosti. UnatoÄ znaÄajnoj degradaciji parka, ostao je najbogatiji od svih pulskih parkova po broju biljnih vrsta. (izvor: Istrapedia http://www.istrapedia.hr/hrv/1748/mornaricki-park-u-puli/istra-a-z/, Istarska enciklopedija: parkovna arhitektura (http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2010))
/ VLADO MARTEK / Vlado Martek (Zagreb, 1951.) je pjesnik, likovni umjetnik i pisac. Sredinom sedamdesetih godina proÅ¡log stoljeća, zajedno s Mladenom i Svenom Stilinovićem, Fedorom VuÄemilovićem, Borisom Demurom i Željkom Jermanom u Zagrebu je osnovao, i bio njezinim Älanom, Grupu Å¡estorice autora. Bili su meÄ‘u prvima koji su svoje radove izvodili i izlagali u javnom prostoru i koji su se bavili dekonstrukcijom ideologije socijalizma u Jugoslaviji. Martek je za sebe i svoj rad skovao termin predpjesnik i predpoezija, koji se uvriježio kao odreÄ‘enje njegove umjetniÄke prakse. Njegovo stvaralaÅ¡tvo ukljuÄuje akcije, izložbe-akcije u suradnji i komunikaciji s publikom, na ulicama i u javnim prostorima. Stvara djela i antidjela, agitacije, asemblaže, tekstove-dijagrame pisane i crtane rukom. Temeljno obilježje njegova rada je transmedijalno povezivanje jezika i likovnih umjetnosti u crtežima, fotografijama, objektima, slikama, akcijama, performansima i instalacijama. Po ležernosti stalnog pokreta i promjenama Martekov rad otkriva utjecaj Fluxusa kojeg dodatno nadograÄ‘uje utjecajima povijesnih avangardi, Duchampa i konkretne poezije. Martek je ostao aktivan na matiÄnom podruÄju filozofije i književnosti te je objavio niz knjiga umjetnika, samizdata i knjiga tekstova, koje smatra svojevrsnim oblikom druÅ¡tvenog aktivizma. Osim samog pisanja u tradicionalnom smislu, Martek stvara i poetske objekte, u kojima povezuje medije književnosti, filozofije i likovnih umjetnosti. (izvor: www.avantgarde-museum.com)
Fotomontaža najavne ilustracije: Breda Bizjak (originalna fotografija: Helga Goran)
Autor fotografija: Helga Goran
Stare fotografije i razglednice: privatna zbirka Stanka GuÅ¡tina i Povijesni i pomorski muzej IstreÂ
ViÅ¡e o projektu možete proÄitati ovdje:Â
https://www.facebook.com/otvorenigrad/Â
Â