Ideogram: Tijelo – Kuća / Breda Bizjak u Muzeju suvremene umjetnosti Istre

U petak, 31.1.2020. u 19:30 u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli, Sv. Ivana 1 otvorit će se izložba arhitektice Brede Bizjak IDEOGRAM: TIJELO – KUĆA, kao dio manifestacije Noć muzeja 20.

IDEOGRAM: TIJELO – KUĆA
Ideogram je slikovna ideja “upisana” u dvodimenzionalni ili trodimenzionalni prostor – zaokruženo ontoloÅ¡ko miÅ¡ljenje, nastalo iz permanentnog odnosa psihe, duha i tijela pojedinca s elementima stvarnosti. Promjenjiv i nepromjenjiv, ispunjen mnoÅ¡tvom kontradiktornosti, ideogram u odreÄ‘enim uvjetima čini ideju konkretne situacije, postaje sinteza iskustvenih misli kristaliziranih kretnjom.

Ideogram označava i sadrži kvalitete poput kretanja, animacije, poetike nedovrÅ¡enosti, greÅ¡ke, slučajnosti i, Å¡to je najbitnije – mentalnu anticipaciju novog, budućeg i nepoznatog. Ujedno, ideogram služi kao konceptualno oruÄ‘e pri prelasku ideje kroz različite faze projektivnog procesa. Može ga se razumjeti i kao zametak arhitekture, polje potencijala koje se zadržava u sferi jezika i apstrakcije. Polazeći od premise da je arhitektura čisti jezik i beskonačna manipulacija gramatikom i sintaksom arhitektonskog znaka, znaci, dijagrami prostora, postaju generativne matrice suvremenog arhitektonskog djela. 

SrediÅ¡nji pojam koji se razraÄ‘uje kao tema ideograma jest odnos tijela i prostora, odnosno dinamička komponenta prostora vezana uz kretanje te neposredni utjecaj kojeg kretanje ljudskog tijela može imati na stvaranje prostora. Ideogram pritom predstavlja zamrznutu sekvencu u procesu istraživanja potencijala, kretanja i mirovanja u prostoru. Tijela ne samo da se kreću u prostoru, već i generiraju prostore proizvedene putem gibanja i kroz gibanje. To je fluidan prostor kretanja i usmjeravanja, slobode odabira vlastitog puta. Tijelo i kretanje generiraju formu praznog prostora. Stvara se imaginarno tijelo – kuća. Forma kao trodimenzionalna rezultanta kretanja. 

Svakodnevnim ritualnim radnjama - kretnjama, ocrtavaju se nevidljivi tragovi – vektori u prostoru koji, kad ih se učini vidljivima, označavaju specifičan prostorni otisak, jedinstveni trag boravka na odreÄ‘enom mjestu. Intimni prostorni otisak, jedinstveni otisak subjektivnog mjesta.

Unutar ideograma, vektori definiraju prostor koji je ograničen povrÅ¡inom – propusnom membranom. Rastezljivom opnom koja se oblikuje slijedom mojih koraka – pokreta ili navika boravka i koriÅ¡tenja prostora. 

Kretanja – u plesu, u sportu, u radu – su ulaženja dogaÄ‘aja u arhitektonske prostore. Konačno, ti dogaÄ‘aji postaju scenariji ili programi, nezavisni, ali i neodvojivi od prostora koji ih obuhvaćaju. Arhitektura nije samo trodimenzionalna projekcija mentalne predodžbe, već i neÅ¡to Å¡to je čujno i po čemu se ravna. Nastali prostor neposredno je vezan uz svog kreatora koji ujedno i nastanjuje, koristi.

Princip kompozicije ideograma je meandar. Nagovještava žarišne elemente, organizira ih po prioritetnom slijedu kretanja u obliku strukture kontinuirano povezanih unutarnjih i vanjskih prostora. Slobodno protočni volumen s graničnim površinama tkanina postiže estetsku homogenost, dok iregularno meandriranje omogućuje svakom segmentu individualizaciju do određenog stupnja, tako olakšavajući identifikaciju.

KoriÅ¡tenje tijela i kretnje postaje uzrok, referencija, pa i oruÄ‘e u biomimetičkom načinu stvaranja prostora – kuće – skloniÅ¡ta. Dok savija gnijezdo, ptica svoje tijelo koristi kao ishodiÅ¡nu točku stvaranja forme, zatim kao mjerilo pri odreÄ‘ivanju dimenzije i, najvažnije, kao samo oruÄ‘e pri stvaranju svog intimnog prostora. Kružnim kretanjem ona dimenzionira optimalnu veličinu gnijezda za sebe i svoje mladunce.

O izložbi
Izložba je podijeljena na tri konceptualna dijela te prati proces stvaranja kroz različite faze materijalizacije misli, krećući se od apstraktnog prema realnom. Od ideograma koji prethodi arhitekturi, preko modela koji predstavlja korak između, do realiziranih objekata u konkretnom prostoru i vremenu. Misao o arhitekturi, nadograđena namjenom, kreće se u smjeru aktualizacije prostora, ka samoj arhitekturi. 

Izložba postavom uvodi inverziju – ideogram kao apstraktna ideja o prostoru koja se inače zadržava na papirnom mediju, materijaliziran je trodimenzionalno i u prirodnoj veličini, dok su izgraÄ‘eni objekti iz realnog prostora i vremena na izložbi preneseni na fotografski medij.

Uz site-specific instalaciju izloženo je 9 odabranih projekata s maketama nastalih u razdoblju od 2002. do 2020. godine u Sloveniji i Hrvatskoj. Projekt Proces Pula Podgrađe (2002.-2020.), izložen kao prvi odn. posljednji, nastao je prije 18 godina kao diplomski rad, a svoj epilog dobit će prvom fazom realizacije planiranoj za ovu godinu. Obrađuje temu pulskih podzemnih tunela ispod brežuljka Kaštel u Puli, njihove revitalizacije i vertikalnog povezivanja dizalom s mletačkom tvrđavom u kojoj je smješten Povijesni i pomorski muzej Istre. 

Drugi projekt, Vodeni Paviljon (2007. i 2014.) na rijeci Ljubljanici u Ljubljani, prva je realizacija autorice i ujedno prva intervencija na obali rijeke od Plečnikovih realizacija 1930.-tih godina. Osmišljen kao privremeni objekt urbane opreme, povezuje parter grada s razinom rijeke i time ju uključuje u širi javni prostor. 

Riječna postaja kraj Žitnog mosta (2010.) u Ljubljani nastala je u suradnji sa Strojarskim fakultetom u Ljubljani kao ponton sa stepenicama uz betonsko prefabricirano stepenište na Poljanskom nasipu, a izgrađen je istovremeno sa Žitnim mostom autora Borisa Podrecce. Za oba projekta, paviljon i postaju, autorica je primila Evropsku nagradu za urbani javni prostor 2012. g. (European Prize for Urban Public Space) koja se dodjeljuje u Barceloni te je nominirana za europsku nagradu Mies van der Rohe 2015. g. 

Vrtić Mavrica (2014.) u Brežicama i Vrtić Ringaraja (2018.) u Dobrepolju nastali su u suradnji s kolegama (Lidija Dragišić, Katja Florjanc, Emir Jelkić i Ajda Vogelnik Saje) i izgrađeni su na temelju pobjeda na javnim arhitektonskim natječajima. Vrtić u Brežicama nominiran je za međunarodnu nagradu Piranesi 2014. g., a bio je i finalist međunarodne nagrade Baumit Life Challenge 2016. g. 

Na izložbi je izložen i projekt za Mesarski most (2008.), izrađen za javni arhitektonski natječaj u suradnji s kolegicama Marjetom Fendre i Katjom Žepić za kojeg su dobili IV. nagradu. Natječaj za Mesarski most jedan je od najznačajnijih u novijoj slovenskoj povijesti zbog lokacije na kojoj je arhitekt Plečnik prvi zamislio most koji povezuje gradsku tržnicu s drugom obalom rijeke, a ostao je zapamćen i po najvećem broju sudionika od osamostaljenja države.  

Vodena skulptura (2015.) osmišljena je kao projekt za javni arhitektonski natječaj za fontanu smještenoj u Slovenskoj ulici u Ljubljani u suradnji s akademskim slikarom Sašom Pančićem. 

Modularni sistem ležaljki Heksagon (2016.) predstavlja ekološki pristup uređenju plaža u vidu modularnih drvenih platformi za sunčanje. Postavljene su u Peroju te u Kranjskoj Gori. Projekt ležaljki Heksagon odabran je za finalista nagrade Elle design awards Hrvatska 2016. godine. 

Interijer kušaonice i trgovine vinarije Medea (2017.) realiziran je u proizvodnom objektu vinarije u Vodnjanu kao djelomična adaptacija objekta. Izgrađen krajem 1950-tih god. prošlog stoljeća, vinski podrum u Vodnjanu rijetko je sačuvan primjer sličnih podruma vinskih zadruga na ovim područjima. Osim kušanja vina i ulja, posjetitelj u istom prostoru ima i neposredan uvid u proizvodnju i dozrijevanje vina.

Biografija
Breda Bizjak rođena je u Rijeci 1976. godine. Diplomirala je 2002. g. na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Nakon trogodišnje suradnje (2001.-2003. g.) sa studijem Sadar Vuga arhitekti, 2007. g. osniva arhitektonski studio BB arhitekti koji je osmišljen kao međunarodna platforma nezavisnih stručnjaka s područja arhitekture, urbanizma i industrijskog dizajna. 

Živi na relaciji Pula – Ljubljana. ÄŒlanica je viÅ¡e različitih strukovnih udruženja – Zbornice za arhitekturu i prostor Republike Slovenije, DruÅ¡tva arhitekata Ljubljana, privremeni član Hrvatske komore arhitekata te članica predsjedniÅ¡tva DruÅ¡tva arhitekata Istre (Dai-Sai) u kojem 2015. g. pokreće projekt “Otvoreni grad”. Aktivno sudjeluje na meÄ‘unarodnim projektima, posebice na hrvatskom, slovenskom i Å¡irem regionalnom arhitektonskom području.

Njezini su radovi izlagani na mnogim meÄ‘unarodnim arhitektonskim izložbama, uključujući Trijenale u Milanu i Svjetsku turneju izložbe “Evropska nagrada za urbani javni prostor 2012.” koja je gostovala u petnaestak država poput Å panjolske, Francuske, Grčke, Rusije, Kolumbije, itd. 

Primila je više međunarodnih stručnih priznanja i nagrada za svoje realizacije, a nagrađivana je i na više urbanističkih i arhitektonskih natječaja. Dobitnica je Evropske nagrade za urbani javni prostor 2012. g. (European Prize for Urban Public Space 2012), nominirana je za europsku nagradu Mies van der Rohe 2015. g. i međunarodnu nagradu Piranesi 2014. g. Finalistica je međunarodne nagrade Baumit Life Challenge 2016. te nagrade Elle design awards Hrvatska 2016. 

Fokus njenog rada od 2007. do 2014. godine bio je pretežno usmjeren u problematiku javnog prostora. U tom se razdoblju realiziraju projekti vezani za javni prostor obala rijeke Ljubljanice u Ljubljani od kojih treba izdvojiti “Vodeni paviljon” (2007.) na obali PetkovÅ¡ek te “Riječna postaja kraj Žitnog mosta” (2010.) na Poljanskom nasipu u Ljubljani. U godinama koje slijede, u grupi autora pod nazivom Skupina arhitektov, niže se nekoliko pobjeda na javnim arhitektonskim natječajima od kojih se dvije zaključuju realizacijama. To su “Vrtić Mavrica” u Brežicama (2014.) te “Vrtić Ringaraja” (2018.) u Videmu kod Dobrepolja u Sloveniji. Uz projekte javne namjene, realiziraju se projekti interijera te industrijskog dizajna poput adaptacije “Stana MO” privatnog investitora iz Ljubljane, “Vinarije Medea” u Vodnjanu te Modularnog sistema drvenih ležaljki “Heksagon 6G” s realizacijama u Peroju (Hrvatska) i Kranjskoj Gori (Slovenija).